Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zivot-i-ja

Marketing

ZAGRLJAJ SA SOBOM (još nešto o meni)

O sebi se može izmišljati, o sebi se može premišljati. Mogla bih smisliti priču o sebi i stvoriti drugima sliku, kako bih željela da me gledaju. Mogla bih biti sva čedna i lepršava, sva anđeoska i nježna, i čak se pretvoriti u dobrog anđela, mnogi bi me tako gledali, jer bi im predočila takvu sliku o sebi. Mogla bih biti paklena konkubina u zagrljaju svjetlonoše Lucifera, i stvoriti slike toga vatrenoga plesa, i mnogi bi povjerovali u to, i sa strahom okretali glavu od možebitnih tekstova koji smrde na sumpor..Sulfur- alkemijski simbol kojeg istinski tragači za kamenom mudrosti itekako dobro poznaju...

Mogla bih biti sve, jer sam kreator slike o sebi kakvu predočavam drugima, ali ja nisam ništa od ovoga navedenog..Ja sam sve to navedeno.. I u sebi imam i slatkoće i oporosti, i divlje, neobuzdane slobode, ali sa uzdama svojih emocija u rukama..I Razumom kao kočijom..Ne umom, nego RAZ-umom..Smiješan izraz, korijen poznat..Ja bih rekla UM-razlaz, stvara samo iluzije..Trebamo mi njim gospodariti, a ne on nama..

Ne podnosim ograničavanje bilo koje vrste, ako mi se nameće..Stalno pokušavam stvoriti ravnotežu između morati i ne morati..Uglavnom mi uspijeva..Moja mapa duše, koju sam stvarala sa prijateljima, dušama, prije ulaska u moj sadašnji život, pokazuje mi ponekad više nego što uspijem vidjeti..
Pokazuje mi tendencije moje duše, na koje zaboravljam, ili ih čak ponekad odbacujem, uvjeravajući sama sebe da moja duša griješi..Venera kao vladar podznaka u petoj kući-koja je u vodenjaku...sva sam okrenuta traženju univerzalne, najčišće ljubavi, koja je predviđena za neko drugo vrijeme..Ili sam se rodila prerano, ili duša ne griješi? Zaista to činim..Tražim...I prelijevam se kad se pehar prepuni..

Nisam savršena, niti ću ikad biti.. Možda u svojoj želji za savršenošću nekoga i povrijedim, ali pokušavam to ispraviti.. Ne podnosim farizejstvo, fanatizam i lupanje u prsa u stilu:" vidi mene, kakav sam ja vjernik, u božjim očima sam njegov miljenik, jer sam takav, sav odan i dobar", ali i shvaćam da je to nečiji svemir, kojeg je taj netko sam stvorio kako bi svoju dušu naučio neke stvari..

Volim knjige..Knjige su kodovi koji otključavaju moju riznicu podsvijesti i vraćaju mi sjećanja, drevna znanja koja su u meni, ali sam ih iz nekog razloga privremeno zaboravila.. Sada, kada iza mene postoji pristojan broj godina života, i života prije ovog života, mogu generalizirati stvari i složiti ih na svoje mjesto.. Volim život, jednako kao i smrt..I ne želim da mi išta bude nepoznato kada prekoračim prag baš te smrti.. Volim ljude, jer sam radi njih ovdje, a i oni radi mene..Ljubav je uzajamna, mada se nekad čini kao ratovanje..Sve se na kraju svede na pozitivu..

Kada mi koja knjiga dođe pod ruku, točno osjetim što mi se htjelo reći..Neke stvari dijelim sa vama, a vi tako možete imati i jedan dio uvida u mene..Pokušavam se držati onoga što Miguel ruiz u svoja 4 sporazuma kaže: NEMOJTE NIŠTA SHVAĆATI OSOBNO. jer tako sebi bespotrebno stvarate patnju. Ljudi su navikli da pate na raznim nivoima i u različitom stepenu, i mi podržavamo jedni druge u održavanju tih navika.
Kada zaista druge ljude vidimo kakvi jesu, a da pri tom ništa ne shvaćamo osobno, nikada nećemo biti povređeni onim što govore ili rade.

Čak i ako vas drugi lažu, oni to rade jer se plaše. Oni se plaše da ćete vi otkriti da nisu savršeni. Bolno je skinuti tu društvenu masku. Ako drugi kažu jedno, a rade drugo, vi ćete lagati sebe ako slušate njihova djela. Ako ste iskreni prema sebi, uštedjet ćete sebi mnogo patnje. Može vas zaboljeti ako kažete istinu o tome, ali ne treba se vezivati za taj bol.

Pravu sliku o meni u ovom trenutku pronalazim u jednom citatu G. I. Gurdjieffa- iz njegove knjige "Život je stvaran samo kada jesam":

"Jesam..šta se dogodilo s onim potpunim osjećajem cijeloga sebe koje bih nekada osjetio čim bih tu riječ izgovorio kao opomenu?
Je li moguće da je ta unutarnja sposobnost stečena po cijenu tolikog odricanja i mučenja sebe na sve načine, danas, kada je njeno djelovanje na moj bitak, neophodnije od samog zraka kojeg udišem, iščeznula bez ikakvog traga?
Ne, to nije moguće, sigurno ima nešto drugo..Ili je pak sve, u svijetu razuma, nelogično.
Ne, moć svjesnih napora i dobrovoljne patnje još u meni nije usahnula.
Sva moja prošlost i sve što me još čeka, zahtijeva da još budem...
Hoću... biću još.
Tim više što je moj bitak potreban ne samo mom osobnom egoizmu nego i dobru cijelog čovječanstva. Moj bitak stvarno je ljudima potrebniji od svih njihovih zadovoljstava i sve njihove sreće danas.
Hoću još da budem...
Još jednom...''


https://www.magicus.info/ostalo/price/zagrljaj-sa-sobom-jos-nesto-o-meni



Post je objavljen 21.01.2018. u 16:15 sati.