Marketing
Biološko=Pravo?
Mnogo puta u životu čula sam pitanja poput “Želiš li upoznati svoje PRAVE roditelje?”, “Što misliš zašto su te PRAVI roditelji ostavili?”, “Zanima li te kako izgleda tvoja PRAVA mama?”. Moj odgovor uvijek je glasio “Imam svoje PRAVE roditelje, ali BIOLOŠKE želim upoznati.” Zanimljivo je kako terminologija predstavlja toliki problem. No nije bitna samo terminologija u svemu tome. Pod terminom biološki podrazumjevam osobu koja me nosila devet mjeseci i od čijih sam gena sastavljena. Riječ pravo pak ima posve drugo značenje za mene. Bolje bi bilo koristiti riječ istinski. Uostalom, zašto se uopće javlja ova potreba za različitim terminima? Tko može odrediti što je pravo a što krivo? Oduvijek mi je smetalo što ljudi koriste izraze čije značenje ne razumiju. Moji PRAVI I JEDINI roditelji su moji mama i tata. Samim rođenjem djeteta postaje se roditelj, no postati mama i tata težak je posao. Dijete nije lako odgojiti. Još je teže odgojiti dijete s mišlju da ćete mu kad-tad morati reći da mu niste “pravi roditelji”. Opet ta terminologija... Navika mi je kad god netko iskoristi tu riječ automatski ga ispraviti kako mi biološka majka nije prava. Moji (ako tako već želite) pravi roditelji možda nisu bili uz mene kada sam prvi puta udahnula zrak, kada sam prvi puta zaplakala... No sve ostale prve pute poput prvog koraka, plivanja, vožnje bicikla, odlaska u školu itd. proživjeli su sa mnom i uživali u njima kao da su njihovi. Ne mogu vam riječima opisati žalost u očima svoje biološke majke kada smo joj moji roditelji i ja pričali o tim prvim koracima u život. Nije lako odlučiti ostaviti dijete. Žene su izložene ogromnoj osudi, bilo od svoje obitelji i bližnjih bilo od strane ljudi koji ih ni ne poznaju. Nije lako odlučiti dati dijete drugoj obitelji, no razmislite, tko zna što bi se događalo s tom djecom da su ostali s obitelji koja nema mogućnosti(nećemo lagati, ponekad i želje) da od tog djeteta napravi čovjeka.
Iskreno se divim ženama koje imaju hrabrosti svoje dijete dati drugima koji žude za djetetom. Ponovno razmislite, da nije bilo tih žena, koliko ljudi ne bi dobilo svoje najveće blago?
Svakoga treba pustiti da ispriča svoju priču i kasnije o njemu suditi, iako što se tiče posvojenja, biološkim roditeljima treba biti zahvalan. Moja majka je uvijek govorila: “Do neba sam zahvalna ženi koja te rodila. Da ju vidim sad bih ju najrađe izgrlila i zahvalila joj na tome.”
Nikada neću zaboraviti riječi svog tate kada smo prvi puta susreli moju bilošku majku. Mama i ja smo razgovarale s njom, ali tata se nije previše uključivao u razgovor. Na samom kraju susreta, tata je ustao, zagrlio biološku majku i rekao joj :”Hvala ti na sreći.”
Dragi ljudi, ne znam slažete li se s ovim napisanim. Voljela bih čuti vaše komentare i mišljenja :)
Do sljedećeg posta :)
Post je objavljen 11.11.2017. u 09:45 sati.