Marketing
30 A, TRODIMENZIJALNA LJUBAV Mt 22, 34-40; Palma 27. listopada 2002.
Nakon što je po tko zna koji put ušutkao svoje neprijatelje, nakon što su oni pokušali ušutkati njega – oni kreću s novim zamkom: «Koja je prva zapovijed u zakonu?» Stara židovska rasprava. Jedni su držali da je to ljubav prema Bogu. Drugi da je to ljubav prema bližnjemu. Za što god se odlučio, upast će u sukob. Ali Isus, ne samo što je izbjegao zamku, ne samo što ih je ponovno ušutkao – već ih poučava biti ljubavi. Nema bogoljublja bez čovjekoljublja. Ni obrnuto. A ni jednog ni drugog nema bez ljubavi prema samom sebi. I daje tako pouzdan kriterij po kom se nešto može nazvati ljubavlju: ili je trodimenzionalna – ili uopće nije ljubav.
Isus osim što sve ljubavi svodi na jednu, on i sve zakone svodi na jedan zakon – zakon ljubavi. «O zapovijedi ljubavi visi sav zakon i proroci.» Svi zakoni religije, društva, znanosti… svode se na jedan zakon. Crta kad se podvuče postaje očito kako je ljubav ona zbog koje je sve što je. I to što se zemlja vrti, i to što se ljudi raduju i pate, vole i mrze, rađaju i umiru – razumljivo je tek u svjetlu ljubavi. Ona je osnovna snaga svemira. Ona je ona «teorija svega» koju suvremena znanost grozničavo traži.
Jednodimenzionalna ljubav prema Bogu, u stilu: «Ja i moj Bog, sve drugo je svjetina» od nas čini opasne luđake i fanatike. Takvi su u ime Božje samog Boga ubili. Kroničar bilježi, kad su Jana Husa spaljivali zbog krivovjerja (kojeg ista crkva danas želi proglasiti svetim) da je viđena i jedna pobožna gospođa kako svoje drvce baca na lomaču. Sačuvaj nas Bože ljubavi prema Bogu, ako ona istovremeno nije i ljubav prema čovjeku.
Ali i pokušaj jednodimenzionalne ljubavi za čovjeka ostaje hladni humanizam kratkog daha, koji završava u prikrivenom egoizmu s gorkim plodovima.
Meister Echart pišući o ljubavi prema Bogu i stvorenjima – to povezuje s dobima dana. Pa kaže da smo još u noći ako vidimo Boga u stvorenjima. A ako vidimo stvorenja u Bogu, zora nam je. Podne će biti kad ugledamo Boga bez stvorenja. Do podnevna nam je još sačekati. Sada nam je biti bar u zori: ljubiti bližnjega i Boga ne dijeleći to dvoje. Jer lice su to i naličje iste ljubavi. Pitanje koja je važnija, nalik je pitanju da li je važnije udisati ili izdisati da bi se živjelo.
Nemoguće je ljubiti Boga ako ga se u nekom konkretnom ne ljubi. Kao što je nemoguće ljubiti konkretnog bližnjega ako ga se, svjesno ili ne svjesno, u Bogu ne ljubi. Bog nam bez čovjeka izmiče. Čovjek nam bez Boga izmiče. Svoju ljubav prema nebu dosežemo ne odričući se ljubavi prema zemlji. Svoju ljubav prema zemlji dosežemo ne zaboravljajući ljubiti nebo. Razrješenje te dvojnosti ljubavi nalazimo upravo u osobi Isusa Krista. U njemu možemo ljubiti i Boga i čovjeka; i nebo i zemlju. Ljubav u svem svom spektru zadovoljenje nalazi jedino u njemu.
Ali, dakako, takva ljubav da bi je uopće bilo pretpostavlja i treću dimenziju – ljubav prema samima sebi. Sebe voljeti, ali ne na način da svoje dobro vidim u sebi – jer bio bi to egoizam; niti na način da svoje dobro vidim u svijetu – jer to bi bio materijalizam; već sebe voljeti na način da svoje dobro vidim u Bogu.
Sve je to tako isprepleteno… Jedinstvo u trojstvu, i trojstvo u jedinstvu. Ali, drugačije ni ne može biti, budući je misterij trodimenzionalnosti ljubavi misterij trojstvenoga Boga koji je Ljubav.
Post je objavljen 29.10.2017. u 12:37 sati.