Marketing
27 A, SMRT SINA VINOGRADAREVA, Mt 21, 33-43 (Palma, 6. listopada 2002.)
Priča je ovo koja se možda nikad nije dogodila, a uvijek se događa. Isus je izgovara da uočimo zla djela vinogradara, da se zgranemo nad njima – i razaberemo njegov glas: "Ti si taj čovjek!" Da se nad time zamislimo, te predomislimo - čineći što je pravo.
Priča govori o tom što smo mi Bogu, što je on učinio za nas, i što od nas očekuje. Njegov smo vinograd. Njegova radost – budući je vino biblijski simbol radosti. "U dan kada dođe Gospodin, gore će se prelijevati vinom." (Am 9, 13) On koji je sama radost, iz radosti i svoje zaigranosti stvara nas – tako da nam je bit i poslanje biti i širiti radost, obilje i optimizam.
Uočimo: on, vinogradar, zasadi vinograd. Nismo sami sebe zasadili. Nismo svoji, već njegovi. Sve što jesmo i imamo njegov je dar. U nas je mnogo uložio. Ogradio je svoj vinograd, u nj postavio tijesak i kulu. Ogradio nas je od zla. Šalje nam anđele čuvare. I zato nam se nije dogodilo sve što nam se moglo dogoditi. A tijesak, on je tu da grožđe dadne sve najbolje od sebe. Samo ako ga se zgnječi od njega će biti vina. Taj tijesak su kušnje i križevi. Izraz su Božje ljubavi, kako bi smo plodom urodili, vinom radosti. I kulu je stavio. Osmatračnicu… Dao nam je spoznaju, pamet. Sve potrebno za kultivaciju vinograda.
I otputova. Iskazuje nam povjerenje. Nije nam za petama. Možda nam više smeta nego koristi ona izreka: "Božje oko svuda gleda, sakrit mu se ništa ne da." Bog ostavlja prostor našoj kreativnosti. Vinograd možemo obrađivati bilo motikom bilo plugom… Pri tom ćemo i mnoge greške napraviti. No, više od toga, njega zanima urod. Stvorivši nas, i povjerivši nam same sebe i sve darovane darove – on računa na našu odgovornu slobodu. Na nama je da je upotrijebimo ili zloupotrijebimo.
Ali, dakako, sve će doći na vidjelo. Makar živjeli kao da neće jesen, ali ona ipak dođe. Gospodar šalje sluge po urod. Šalje poslanike da mu u njima za velikodušnost uzvratimo velikodušnošću. I strpljiv je. Slugu za slugom šalje, premda ih vinogradari ubijaju. Daje nam šansu za šansom. I čeka ne bi li smo se opametili. Naposljetku, ide na zadnju kartu. Daje zadnju šansu. Daje sve. Svoga Sina Jedinorođenca.
Svratimo pozornost na taj čin. Isus zna kako su prošli proroci prije njega, i zna što ga čeka – ali ide, srlja u propast. On, kako netko reče, ili je lud ili je doista Sin Božji. U ovoj priči, predstavljen kao sin vinogradarev – svojom smrću stvari dovodi do raspleta. Zli vinogradari se odbacuju, vinograd se povjerava novima.
Pohlepne vinogradare možemo usporediti s psom iz Ezopove basne koji prelazeći most vidje svoj odraz u vodi, i pomisli kako je to drugi pas, koji nosi čak i veću kost u ustima nego on. Zaletje se za njom, ali propade u vodu, i ostane bez i jedne.
A poantu čitavog događaja s pričom o dva brata koji su prodavali jaja, i usput igrali. Stariji kaže mlađem kako će mu dati dolar ako pristane da mu razbije tri jaja o glavu. Mlađi, svjestan da će biti bolno, ipak pristane jer novac mu je trebao. Nakon prvog strašno ga zabolje, poslije drugog krikne. Ali ne odustaje. Spreman je i treći udarac primiti. Stariji vidjevši da će izgubiti dolar, htjede sve pretvoriti u šalu. – «Dosta je bilo, vidim da možeš – evo ti ovo treće jaje, pa idemo.» – «Ne, ne samo nastavi – razbij mi ga o glavu! Dogovor, je dogovor – ja želim svoj dolar.»
Možeš koliko hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš. Sve dođe na naplatu. Sin vinogradarev je ubijen – izmicanja nema. Tvoj život Bogu pripada. Jesen je. Gospodar vinograda dolazi… Svaka misa je jesen, i prilika da mu dadnemo sve.
Post je objavljen 08.10.2017. u 07:55 sati.