Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/crnasvjetlost

Marketing

Bliži se godišnjica

Ovih dana se približava godišnjica smrti mojeg jedinog i najdražeg nećaka, koji je umro prije skoro godinu dana u tragičnim okolnostima. Pisao sam o tome dosta prije godinu dana. Nadam se da se sjećate. Prošla je gotovo godina dana od kada nas je napustilo to drago, nježno i veselo dijete. Prošlo je godinu dana u tuzi i sjećanju na to divno stvorenje, koje je zbog pohlepe pojedinaca otišlo. Nije prošao dan a da se nisam sjetio njega. I pustio dosta suza za njime. I pitao se kako bi bilo da nas nije napustio. Uvijek s iznova sjećajući svih prelijepih trenutaka koje nam je priuštio, kako svojim roditeljima i sestrama. A i svojem uji, koji nije mogao nazvati njegove roditelje, a da se i on nije javio na telefon. I izmijenio koju riječ sa mnom. Sjećam se prelijepih trenutaka koje smo proveli u igri i kako je uživao kada je bio uz mene, jedva čekajući da nešto izvede sa mnom neku vragoliju. I ostati će u mojem sjećanju do kraja mog života, jer ma koliko god imao kratak život, ostavio je veliki pečat na meni, a i na svoje roditelje i sestre. Koje je jako volio i uvijek se radovao nakon škole kad ih je vidio i zagrlio. Nema riječi kojima bih opisao svu tu njegovu radost i veselje i ljubav koju je širio svojom dječjom nevinosti, koju samo djeca znaju pružati. I pitam se što je sve još mogao ostvariti i pružiti nam, samo da nije bilo te pohlepe pojedinaca za dobiti (ili što li već). Ovi dani koji će uslijediti biti će teški, kako za njegove roditelje i sestre, tako i za mene. Ma gdje god da bio, moj dragi nećače nadam se da počivaš u miru Božjem.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost


Post je objavljen 05.10.2017. u 20:36 sati.