U prošlom nastavku upoznali smo "tri asa" ove povijesne priče koju pratimo, a rastali smo se s njima u trenutku dok je sve još bilo prilično idilično. Mladi Šesti Kudun doveden je u svoju rezidenciju- u novodovršenu velebnu Potalu, koju je započeo graditi Veliki Peti, a konačni dovršetak koje je nadgledao regent Desi Sangye Gyatso. Kad je mladog Šestog smjestio na tron nakon što je petnaest godina morao održavati briljantnu varku da je Veliki Peti živ i u dubokom meditacijskom povlačenju, Desi je zasigurno već pomislio da je najteže prošlo i da stvari nadalje se imaju odvijati glatko, kako bi i dolikovalo za prijestolnicu Zemlje Snijega.
A u ovom nastavku ćemo napokon doznati odakle prijeti prava opasnost za mir i poredak mlade nacije koja je tek počela se formirati politički kao suverena država.
Mladi Šesti živio je u Potali, bio je to život uronjen u strog režim studija. Pančen lama uveo ga je u tu fazu edukacije davši mu dugačak popis učenja i inicijacija u startu. Zadatak da ga vode kroz svakodnevni proces izučavanja raznih područja budističkoga znanja dobili su njegovi osobni učitelji
Prve dvije godine izgledalo ja kao da je udubljen u studije svim svojim srcem, no do treće godine počeo je pokazivati znakove nezadovoljstva, a na četvrtoj godini Desi je postao ozbiljno zabrinut.
Šesti je sada bio u dvadesetoj godini života i bilo je vrijeme za puno monaško zaređenje. Do toga trenutka živio je prvo kao pred-novak, a zatim kao redovnički novak (tj. živio je u "novicijatu" kako se to razdoblje pripreme za zaređenje naziva npr. u katoličkim redovima, prim. prev.) Kad je Desi obavijestio Šestog da je vrijeme za puno zaređenje, mladić mu je odgovorio da još nije donio konačnu odluku po tom pitanju.
Desi je poslao pismo Pančen lami i tražio od njega da iskoristi svoj utjecaj na momka. Pančen je Šestom napisao nekoliko pisama ali nije ga mogao nagovoriti da se pokori Desijevoj želji. Na kraju Pančen je zatražio od Šestog da dođe k njemu u samostan Tashi Lhunpo da osobno porazgovaraju o svemu.
U pokrajini Shigatse (gdje se nalazio Pančenov samostan Tashi Lhunpo, prim. prev.) visoki lame i svjetovni poglavari organizirali su konferenciju koja se podudarala sa dolaskom Šestog u posjet. Nadali su se da će svjedočiti konačno zaređenju Šestog Dalaj lame. Međutim koliko god su ga molili i preklinjali da slijedi tradicionalni smjer u životu jednog Dalaj lame, Šesti je ostao čvrst u svojoj odluci da neće položiti redovničke zavjete punog zaređenja. Još gore, obavijestio ih je da će "vratiti" i novačke zavjete i postati laik! Kad se skupina vratila u Lhasu nekoliko tjedana kasnije Šesti više nije nosio redovničku odjeću.
Kasnije je o tim okolnostima napisao pjesmu:
Pokušao sam um držati usredotočen
U prisutnosti mojih uzvišenih lama
Ali što da kažem! Sam od sebe on je odjurio.
Daleko ka mislima o ljubavi.
Nema nikakve naznake da do toga trenutka svog života Šesti nije bio vjeran zavjetima redovničkog novaka i tom činjenicom su se tješili visoki lame. Pred-novački stupanj ima 8 zavjeta, novački 36, a potpuno zaređeni redovnik polaže 253 zavjeta. Sve tri stupnja zajedno čine čovjeka redovnikom i sva tri stupnja podrazumjevaju celibat i apstinenciju od alkohola (ili bilo kakvih opijata, prim. prev.)
U budističkoj tradiciju živjeti kao redovnik pa prekršiti zavjete smatra se izvorom ekstremno negativne karme. Pravilan način da se čovjek razmonaši jest da formalno "vrati" zavjete inicijacijskom majstoru koji ga je zaredio. Oslobođen obaveza zavjeta pojedinac onda može započeti laički životni stil tj. između ostaloga i upuštati se u seksualne odnose, konzumirati alkoholna pića itd. Osoba koja prekrši redovničke zavjete više se ne može ponovno zarediti, međutim onaj tko "vrati" zavjete prije nego ih prekrši u kasnijem životu ima puno pravo ponovno se zarediti. U teoriji pojedinac bi mogao tijekom života više puta mijenjati životni stil od redovnika do laika čiste savjesti ako bi te promjene radio na korektan način. Tako da kad je Šesti vratio zavjete i razmonašio se visoki lame su se nadali da samo prolazi kroz mladenačku krizu i da će se ubrzo predomisliti i opet se zarediti.
No to se nije dogodilo. Iako je nastavio živjeti u Potali pustio je kosu da mu raste u dugim pramenovima koji su padali preko ramena i skoro do struka te je počeo nositi nakit poput drugih gradskih mladića. Kao i sva ostala tibetanska mladež pleo je kosu u dugačke pletenice koje bi ukrašavao koraljnim ili tirkiznim ukrasima, pa omatao oko tjemena glave ili puštao da mu padaju niz leđa. Njegova strast više nije bio studij budističkih spisa, umjesto toga dane je provodio u streličarstvu i konjičkom jahanju s prijateljima, a noću bi lutao ulicama Lhase od jedne gostionice do druge u potrazi za zabavama, uzbuđenjem i lijepim ženama.
Omiljeno gradsko odredište bila mu je četvrt Shol smještena izravno iza Potale. Čak do kraja 20. stoljeća zadržao se običaj da se većina kuća u toj četvrti bojila pročelja sa žutim obrubom. Prema narodnoj predaji kada je Šesti umro svaka djeva u Lhasi koja je s njime provela noć obojila je obiteljsku kuću žutom bojom njemu u čast.
Šesti je u tome periodu života napisao mnoge ljubavne pjesme, sve u četiri ili osam stihova. Obično se pjevaju polako, vrlo melodično i uobičajeno kao pjesme napitnice. Ovo su neke od najomiljenijih u tibetanskom narodu:
Riječi ispisane crnom tintom
Uništiti će lako i mala kaplja vode
Ali ljubav riše sliku na srcu
Koja je duboka i ostaje zauvijek
ili
Bilo je to povoljno vrijeme
Za slanje dobrih misli u vjetar
Mlada dama iznimnog znamenja
Povela me kući i dala mi svoju ljubav.
i
Njeni bijeli zubi i blistav osmjeh
Upućen svima tada prisutnima
Ali krajičak njenog oka
Govorio je o ljubavi koje je samo za mene
Teško je reći da li je Šesti zaista bio toliko uspješan u romantičnim poduhvatima kao što mu to pripisuje narodna predaja, ali svakako da ga je njegova uzvišena pozicija Dalaj lame, zajedno sa pristalim izgledom i šarmom kojim je bio blagoslovljen, činila jednim od najpoželjnijih neženja u Lhasi. Međutim kao i svi ljubavnici i on je ponekad završio sa slomljenim srcem. Kako piše u jednoj od svojih pjesama:
Bio sam lovac na srca
I ulovio sam divnoga anđela.
Ali jao, drugi gospodin među muškarcima
Oteo je od mene.
Dok je ona, dragocjeno blago, bila moja
Ne čuvah je dovoljno pažljivo
Sada je ima drugi
A moja jedina utjeha je moja bol.
Moj osvrt:
Da Kundun (ili Dalaj lama ako vam je to poznatiji termin) mora biti redovnik bilo je nepisano pravilo, istina nikad prije i nikad poslje nije se dogodilo da jedan to ne želi biti. No dogodilo se sa Šestim i visoki lame iz triju glavnih samostana Lhase našli su se u nezgodnom položaju. Neortodoksno ponašanje Šestog svakako ih je frustriralo, ali u krajnjoj liniji nisu imali nikakvog sredstva prisile kojim bi ga "prizvali pameti". Titulu Kunduna nisu mogli samo tako opozvati i pronaći nekog drugog za to mjesto, tko bi od njih mogao istupiti i kazati: to nije pravi Kundun! Smjenimo ga! Tko će onda pronaći drugoga? Previše bi takav čin povukao reperkusija. Bila je to nezgodna situacija zaista. Najkonzervativniji među njima sumnjali su u Desija Sangye Gyatsa, nije li možda on kriv za pronalazak pogrešnog djeteta i njegovu instalaciju na tron u Lhasi? Kako god bilo Sangye Gyatso smatrao je svoj posao završenim i titulu Desija je predao svome sinu te se namjeravo povući iz javnog života. Za razliku od visokih lama običan puk nije bio nimalo uznemiren neobičnom pojavom mladog Šestog Kunduna, naprotiv u narodu je bio vrlo popularan. Da je sve ostalo samo unutarnje pitanje Tibeta moguće da bi Šestom takvo ponašanje prošlo bez ikakvih posljedica, ali iz susjedstva su promatrači već pažljivo pratili što se događa u Lhasi. Neobična pojava mladog Šestog bila je upravo zeleno svjetlo koje su čekali da se umiješaju u tibetansku politiku. Promatrači su naravno bili Mongoli plemena Hošut pod vodstvom Lhazang-kana s jedne i Kinezi pod vlašću mandžurskih careva s druge strane. Lhazang je onaj "četvrti as" kojeg ćemo bolje upoznati u sljedećem nastavku, a vidjet ćemo kakve će posljedice njegovo uplitanje donijeti Tibetu, osobito Desiju Sangye Gyatsu i Šestom Kundunu.
Post je objavljen 25.08.2017. u 20:30 sati.