Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/crnasvjetlost

Marketing

Prisilni odmor

O jučerašnjim lokalnim izborima u Lijepoj našoj ne želim puno pisati. Ma koliko god da su važni, uvijek se pojavljuju jedni te isti ljudi, koji ionako puno toga ne naprave za svog mandata. Pa, nemaš puno koga birati. Nikako da se maknemo od tih istih ljudi. Koji su se priljepili za te neke dužnosti kao neko tvrdo ljepilo koje nikako da odlijepiš od tih dužnosti. Pa više ne vidim koji je smisao ovih i onih izbora.

A što se tiče posla, opet sam na prisilnom odmoru ili čekanju ili kako da već to nazovem. Jer više ne znam kako sve to nazvati. Ali znam da se moram maknuti iz te firme, jer ovo je stvarno postalo napeto i neizdrživo. Tako da mi je jedina opcija pobjeći iz ove firme što prije. Nisam od onih ljudi koji će pobjeći nekamo u bijeli svijet trbuhom za kruhom, mada bi bilo dobro da o tome razmislim. Ali ću rado razmisliti o nekoj suradnji sa nekom inozemnom firmom o radu ovdje. Naravno ako još ima ta neka firma koja je spremna da se pojavi ovdje u Lijepoj našoj. Jer koliko vidim, sve firme pobjegnu glavom bez obzira kada vide kakav teror ovdje vlada od naše vlasti. Tako da polako tražim posao negdje drugdje, sa nadom da ću uspjeti nekako naći načina da odem na razgovor za taj posao o dobijem taj posao.

A na vrtu se radovi nastavljaju polako dalje. Unatoč nedostatku alata, pravo je čudo da išta postižem. Došlo je vrijeme da na ružama ocvale cvijetove odrežem, što sam danas i uspio, sa nadom da ću uskoro uživati u novim predivnim cvijetovima ruža. Koje su se polako oporavile od godina zanemarivanja, ali još će trebati puno truda oko nekih ruža, koje se sporo oporavljaju. Jer su dosta propale, ali ipak se nadam da ču ih uspjeti nekako spasiti. Konačno sam uspio i posaditi malo graha za probu. Nadam se da nije onaj čarobni grah, koji će izrasti nebu pod oblake. Mada ne bih imao ništa protiv da i meni izraste jedan takav grah, pa da odem do tog jednog diva kojem bih posudio neko zlatno jaje ili o čemu se već radi. Kao u onoj bajci o čarobnom grahu. Šalu na stranu, ali ipak upornim radom nadam se da ću na tom vrtu uspjeti nešto uzgojiti, što će mi pomoći u svakodnevnom životu.

A da ne pričam i pišem o onom predivnom umoru nakon rada u vrtu, koji se javlja nakon što si dva ili više sati proveo u napornom radu u vrtu. Taj osjećaj je riječima neopisiv. A tek uživanje u mirisima zemlje, trave i ostalog bilja o kojem se brineš i pokušavaš uzgojiti. Moram priznati da mi je nedostajao taj rad i ti mirisi vrta koji se javljaju kada se baviš tim hobijem ili kako već to nazvati. A tek kako te zna opustiti taj rad u vrtu i odvući te od svakodnevnih briga koje te muče.

Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost


Post je objavljen 22.05.2017. u 19:44 sati.