Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

3A Korizmena, ISUS I SAMARITANKA Iv 4,4-42 (Dhaka, 7.3.1999.)

Image and video hosting by TinyPic
1. Dijalog o živoj vodi
Od Judeje, do Galileje (preko Samarije) trebalo je tri dana.
Jakovljev zdenac je na glavnom raskrižju putova.
Ženin je odgovor još na literarnom nivou, spominje razlike između Samaritanaca i Židova...
Isus za sebe kaže da je "dar Božji" i izvor "žive vode", što predstavlja kristološku tvrdnju da je veći nego Jakov. (Legende su Jakova nazivale "putujućim zdencem")
Nedostatak posude ne bi trebao biti problem, Jakov bi, po legendi, na čudesan način uspijevao da voda dođe do vrha zdenca i poteče. Židovska predaja mjesto "Mattanah" (?) čita kao "dar Božji". Stoga bi Isusov odgovor mogao biti eho tih predaja. Raspeti Isus postaje izvorom žive vode, tj. Duha Svetoga.
"Tko mene jede neće ogladnjeti, tko mene pije neće ožednjeti" (O mudrosti u Sir 24, 23)
2. Dijalog o Mesiji proroku
"Pet muževa", Isusu ništa nije skriveno. Isus zamjenjuje sve muževe koje je imala. (Jakovljev zdenac je bilo mjesto udvaranja.)
Samarijska tradicija od Mesije očekuje da će on razotkriti Hramsko posuđe i opravdati njihovo klanjanje na Gerazimu, gdje je po njihovu uvjerenju bilo mjesto Jakovljeve vizije (Post 28,16). Stoga ženine rijeci zvuče i kao izazov.
Isus kao što nadomješta obredno pranje (posude iz Kane...), tako nadomješta i mjesta pobožnosti. Uskrsli Krist zamjenjuje Jeruzalemski Hram ("Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići")
Isus relativizira mjesto pobožnosti, ali ne i samu pobožnost, koja treba biti u Duhu i Istini.
Ivan shvaća Duha kao onog koji čisti, i koji je u trajnom posjedu vjernika. Istina također cisti od grijeha i opačina. Eseni su Toru opisali kao zdenac iskopan od učitelja, odakle oni crpu svoje znanje i istinu.
3. Dijalog o žetvi
Cio događaj završava temom poslanja.
Isusovi učenici se vraćaju iz grada, žena ide u grad dovesti druge Isusu.
Kao sto žena nije razumjela govor o vodi, tako ni učenici ne shvaćaju govor o hrani. (Židovska tradicija opisuje Toru kao hranu.)
Isus želi "dovršiti djelo Očevo", što će se konačno zbiti na križu ("Dovršeno je").
Isus ispravlja izreku "još četiri mjeseca...", obznanjujući da je žetva već pripravna.
Sijač i žetalac zajedno primaju plaću, znak novog doba. Kod Ivana nova žetva ne počinje prije Isusove smrti na križu.
Samarijanci najprije vjeruju na ženino svjedočanstvo, a onda jer su se sami osvjedočili.
"Spasitelj svijeta", taj se titul ne može izvesti iz sadržaja kojeg su Samarijanci očekivali od Mesje. Isus nadilazi očekivanja.
["Spasitelj", tako su se nazivali i kraljevi, i svi koji su moćni učiniti dobro. U Efezu (48g.) je pronađen natpis, na kom za Julija Cezara piše da je: "Božja objava i zajednički spasitelj ljudskih života". Pavao u Fil 3,20 govori o Isusu kao Spasitelju kad dođe na koncu vremena suditi.]
Obraćenje Samaritanaca kulminira u njihovom priznanju da je "Isus Spasitelj svijeta"
Ova žena je prva misionarka.
------
"Dođe žena", ne spasena da bude spasena. Spas se događa po razgovoru. Spasu je došla i ne znajući, jer je došla "crpsti vodu".
Žena je poganka, budući je ona slika Crkve, znači da i Crkva nastaje od pogana.
"Daj mi piti", Isus je bio žedan ženine vjere.
"Kad bi znala ... ti bi zatražila ... dao bi ti živu vodu"
Traži piti i obećaje piće.(U tebi je izvor životni.) "Kad bi znala Božji dar", a to je Duh Sveti.
Žena još ne shvaća pa govori: "Daj mi tu vodu..."
Isus se postupno otkriva, hodeći do njenog srca.
“Dođe žena iz Samarije da crpe vodu...” (Komentar sv. Augustina, brevijar sv. II, str 154)
--
Tri apsurda: priča sa ženom, priča sa Samaritankom, priča s grešnicom.
Najdublju istinu o sebi, nije otkrio tolozima, svećenicima… već ženi.
Tko se napije žive vode, postaje izvorom te iste vode.
Podne, krajnji tren za spasenje… "Kad bi ti znala dar Božji…"
Izvrsan primjer uviđavne komunikacije.
Šalje dečke po hranu, a sam ne jede… hraniti mu se drugom hranom.
Zanimljivo je stupnjevanje kako mu se Samaritanka obraća: Židov, Gospodin, Mesija…
"Svi ljudi žeđaju ispovjediti svoje grijehe više nego životinja žeđa vodu."
Isus je nenametljiv, tako da ga žena može prihvatiti ili odbaciti. Poštuje slobodu. Nije represivan. Ne kopa po ranama ove žene.
Postupno ide do njenog srca. Ne optužuje ju zbog muževa, već joj skreće pozornost za čim ona zapravo žeđa.
Isus pomoć daje, tražeći pomoć. ("Daj mi piti")
"Dođite živomu vrelu, izvoru radosti spasa"
Isus nema problema s priznanjem ravnopravnosti žene.
Učenike šalje po jelo – a onda govori o nekom drugom jelu.
Traži običnu vodu – a onda govori o živoj vodi.
Govori o običnoj žetvi – a onda o dugovnoj žetvi.
Cilj je i nas privesti spoznaji: "Ti si Spasitelj svijeta!"
Isus će zamijeniti svih pet muževa ove žene.

Post je objavljen 19.03.2017. u 11:10 sati.