15.39 sati Ma pusti mrak, smrad, nevaljalosti,.. Ipak sam ja dijete Svjetla. Dapače Isusova ovca sam. Eto baš šteta što nisam ljupki, pitki riječopisac, što bih najvolio da sam. Ali i ovim nepogđenim riječima htio bih ispisati svoje zanose i rime. Htio bih reći svoju svakidašnju ushitovku. 'O Bože ni pojmiti mogao nisam da bliz si mi tako kad svak bi reko, ne vidi ga Bog zato mu je tako. E a kako mi je pitaj mene a neslušaj naviknulosti svoje. A ja sam kao nikad zahvaćen Bogom živim, to zato što mi je kao nikad teško i turobno ta raspet sam u karijoli i na krevetu u bolesti svojoj. Ali sada baš sada kad raspet sam mogu reći: 'Ne živim više ja nego Krist u meni!' Ta raspetost ova učvršćuje mi vjeru da Krist po meni kao po svom svećeniku čini. Hvala Ti hvala Kriste što u karijolu sam spao jer ona je gnjezdo iz kog ću poletjeti tamo gdje nisam ni sanjati mogao.
Post je objavljen 15.02.2017. u 16:54 sati.