Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/crnasvjetlost

Marketing

Sjećanje na nećaka Mirka!!!

Da, pronaći ćemo snage moja obitelj i ja za nastavak života nakon ove tragedije. Vjerujem u to. Zbog ovog blagdana koji je bio neki dan, osjećao sam se dosta žalosno, jer najljepše sjećanje me baš veže uz mog nećaka Mirka, koji je zadnji puta bio kod mene za blagdan Svi sveta prošle godine i kada je izveo na svoj veseli dječji način neke vragolije. Prva je bila vezana uz ručak koji smo jeli. A jeli smo neke čevape koje smo si spekli. I sa užitkom ih je jeo. I nije želio da ih podijeli sa ocem. A kad je svoju porciju pojeo, pokazao je prazan tanjur prema meni i rekao mi "Nema više." i pitam ga "Hoćeš još si nešto pojesti?" i odgovori mi potvrdno i donesem mu neku pečenu piletinu. A kako njegov tata ne voli ju jesti, prvo što je uradio da je uzeo komad nekog bijelog mesa i počeo da njime hrani oca, valjda ga je želio potaknuti da si je pojede i vidi koliko je dobra. I njegov tata se je tata jedva obranio od njega da ne pojede taj komad mesa. Tako da sam se morao nasmijati u susjednoj prostoriji kako je to izveo, jer sam znao da će to napraviti da oca ponudi sa piletinom. I kako su se natezali oko toga hoće li ju pojesti ili ne. Ali ipak je nećak na kraju odustao i otišao se drugim stvarima zabavljati. I ta slika mi nikako ne izlazi iz sjećanja. A druga slika je ta, kada su njegove sestre gledale neke fotke na mojem kompu i starija nećakinja si je približila stolac bliže kompu da si sjedne i da nastavi mlađoj nećakinji pokazivati i objašnjavati neke forke, ali kako se odmah nije sjela i nije vidjela da se je pojavio Mirko nazad u dnevnu sobu i približio si drugom stolu taj isti stolac i sjeo na njega i počeo da jede kruh, starija nećakinja se odluči sjesti i umjesto da sjedne na stolac sjela se je na pod. A Mirko samo nas je blijedo gledao što se smijemo, jer smo se morali nasmijati kako je to po tiho i neopazice napravio. A starija nećakinja ostala zabezektnuto na podu sjediti i gledajući što se je dogodilo. I samo rekla Mirko ne zafrkavaj. Tako da smo svi morali biti nasmijani kako je to izveo i sa licem da nije ništa kriv i nedužan za to. A nećakinja se ništa nije ljutila na njega, jer je znala da nije zlonamjerno to napravio. I kako onda ga ne bi voljeli, kad nas je tako znao nasmijati i zafrkavati, jer je bio veselo i razigrano dijete. Ne zamjerite što sam pisao o ovim zgodama svog nećaka, ali morao sam ih podijeliti, jer po takvim zgodama ću ga najviše pamtiti. Toliko od mene, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Post je objavljen 02.11.2016. u 23:14 sati.