Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lionqueen

Marketing

Nešto o mobitelima i hrvatskoj kulturi

Svi svuda nose mobitele. U busu bude pravi košmar od zvonjenja, pričanja, blebetanja... No katkad bude i zanimljivih razgovora, pa bi rado čuo sve tj. što i sugovornik tamo negdje s drugog kraja "žice" kaže, a ne samo polovično cerek

Današnji razgovor ide ovako nekako:


Čuje se: Draga, razbio sam ti staklenku.rofl

Ne čuje se: Koju staklenku?nono

Čuje se: Onu u kuhinji, u kojoj držiš đinđe, j...mu..mad

Ne čuje se: Grgrrr roflll grrrrheadbang

Čuje se: Skupio sam staklo i bacio sve u smeće...puknucu

Ne čuje se: Pa kako ti se to dogodilo?lud

Čuje se: Dok sam prao suđe!blabla


Tako je to kad žene ne znaju oprati suđe no, a ni barem maknuti đinđe iz kuhinje, kad već tjeraju mužjaka da im pere suđe yes. U normalna vremena mužjaci nisu prali suđe, a ni razbijali staklenke naughty

Taj definitivno ne bi mogao biti moj lik rolleyes


No najgore od svega je što klinci u busu, na mobitelu slušaju cajke zubo i to s pokvarenim slušalicama na ušima, pa vjerojatno nemaju pojma da cijeli bus čuje njihov glazbeni kulturni nivo.. cingr...cangr.. dir... dir... dajke... mlada sam al slušam cajke...pjevabang

To je ta velebna kultura u Hrvatskoj, za kakvu se zalaže hrvatska ministrica kulture. Naime, dok neki kulturni ljudi, u zemlji koja je prva u Europi po psovačini, plaćaju skupe reklame da osvijeste roditelje kako djecu odučiti od psovanja, koje su naučili na internetu, za to vrijeme u samom hramu kulture - kazalištu, koje je pod ingerencijom ministrice kulture, daje se predstava u kojoj se glumci na sav glas deru:

pi..da..

pič.a..

stavi mi k...c u pi.ku...

itd. itd. itd.

Ova predstava se upravo daje na hrvatskim kazališnim daskama u Metropoli...

A najzanimljivija je reakcija gledališta, u kojem sjede i djeca s roditeljima. Prije psovačine svi veselo i poluglasno komentiraju, roditelji djeci objašnjavaju pojedine izraze i scene, ali kad ovo dođe na dnevni red, sve utihne, zgroženo...djeca umukla, umukli i roditelji...

Eto, to je ta (ne)kultura, kojoj je na čelu nova ministrica kulture! Da žena radi svoj posao kako treba, nikada takva jedna predstava, u tom obliku, ne bi došla na scenu, jer kazalište nije samo umjetnička ustanova, već i KULTURNA, što su dva različita pojma. Sramotno je što ministrica kulture, u zemlji poznatoj po psovanju, nema pojma kakve joj se predstave daju na kazališnim daskama.

Da u Hrvatskoj postoji dječja pravobraniteljica, a što ne postoji, pozabavila bi se novom ministricom kulture i time kako to da na predstavi, prepunoj psovki, nije bilo ograničenja dobne granice posjetitelja, a na televiziji ga moraju davati, kad su u pitanju filmovi ili serije.

Ministrice, daj ostavku!



Post je objavljen 05.11.2016. u 14:12 sati.