Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/crnasvjetlost

Marketing

Kako prihvatiti?

Slažem se sa jednim komentarom u prijašnjem postu, život ide dalje. I mog preminulog nećaka ništa ne će više vratiti u život. Mada još toga nisam svjestan i ne mogu riječima opisati taj svoj osjećaj oko toga vjerovanja da ga nema. Možda će mi trebati vremena da to shvatim. Možda sam u takvom nekom duševnom i psihičkom stanju koje mi ne dozvoljava da to još prihvatim. A i slažem se oko toga da nakon ovog tragičnog događaja treba nastaviti živjeti, naučiti živjeti bez nećaka i shvatiti i prihvatiti da ga nema. I nikad ga ne zaboraviti. Znam da će biti teško i nikad se ne ćemo oporaviti od ovog tragičnog događaja u potpunosti. Jer bol će ostati, ma koliko ona teška bila i svi mi je prihvatili. Nećakinje još ne znaju za brata i što mu se je dogodilo. I po savjetu nekih stručnih ljudi još im se ne će ništa govoriti, dok se potpuno ne oporave. A to je samo još jedan u nizu događaja sa kojima se svi moramo suočiti. Objasniti nećakinjama da im brata više nema. A kako, još ne znam. Nadam se da ćemo naći nekako snage im objasniti, a i naći neku pomoć u vezi toga. Jer će biti potrebna. Ako ona uopće postoji. Samo sam toliko se čuo sa nećakinjama da me čuju i znaju da mislim na njih i da ih nisam zaboravio i da ih ohrabrim. Jer i moju podršku kao ujaka trebaju. Barem ja tako mislim i osjećam. Jer su još ranjive i male da bi se znale nositi sa takvom tragedijom kakva je gubitak malog djeteta. I biti će im potrebna potrebna pomoć nas odraslih, ma koliko teško to bilo. Ne zamjerite mi što toliko pišem o ovoj tragediji, ali od kada se je dogodila nekako ne mogu misliti na ostalo. Znam da bih morao misliti i na posao i još neke probleme, ali nekako se još ne osjećam spreman suočiti sa svime time. A morati ću se, jer kako sam na početku pisao, život mora ići dalje, ma koliko teško bilo. Čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost


Post je objavljen 16.10.2016. u 13:55 sati.