Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

Mlinovi na rječici Vrbi u zaseoku Vrba

Image and video hosting by TinyPic
Živim u malom zaseoku Vrba koji se nalazi u selu Bračević u općini Muć. Nekada davno mjesto je bilo jako živo. Bilo je poznato u cijeloj Dalmatinskoj zagori po tome što je u tom malom mjestu bilo 18 mlinica. Ljudi su iz raznih mjesta dolazili u Vrbu mljeti žito ili u vrijeme suše po vodu. Mjesto je bilo bogato po izvorima i rječici Vrbi, neki izvori bi u ljetni period presušili, a oni glavni i ljeti i zimi imali bi vode. Sada možemo samo naći tužne ostatke porušenih mlinica u Vrbi koji svjedoče o nekim drugim vremenima i uvjetima života. Obično bi se radile mlinice na maloj padini. Mlinari su skupljali vodu u male ustave s tim da bi na kraj ustava postavili dva kamena s uklesanim vodilicama s jedne i s druge strane, u koje bi stavljali lim ili dasku da učvršćen gornji okretni mlinski kamen, donji mlinski kamen je bio nepomičan. Lopatice su se pod naletom vode vrtile i pokretale osovinu tako da je pokretni kamen trljao donji, fiksno vezan. ne prolazi voda. Voda bi iz ustava padala u badanj , na kraju badnja pri samom ispustu vode, nalazile su se pogonske zakrenute lopatice koje su bile pričvršćene na poluosovine. Donji dio te željezne poluosovine je bio uklesan u kamen, a na gornjem dijelu - vrhu Poviše mlina je bio koš u koji se stavljalo žito. Iz tog koša bilo je postavljeno rašljasto drvo, jedan je dio tukao u koš, a drugi u kamen tako da je regulirao ravnomjerno ispadanje žita pod mlinski kamen Brašno bi ispadalo u posudice mućnice (kao male zdjele). Mlinar je lopaticom brašno stavljao u arare (vreće). Gornji mlinar koji bi završio mliti, puštao bi vodu prema mlinici koja je bila sljedeća i tako se ponavljao isti proces. U ljetnom periodu znalo se po cijelu noć i cijeli dan čekati vodu te se manje mlilo, zimi je bilo više vode pa se više mlilo. Kada bi bilo manje vode ustave bi se čistile ručno. U naše mlinice su dolazili ljudi iz: Ogorja, Pribuda, Milešine, Crivaca, Radunića, Ramljana, Bračevića te dobar dio Zagore iza Moseća. Godine 1967. kada je razvedena električna energija po selima, neki su mlinovi na vodu prestali raditi. 70-ih su prestali raditi donji mlinovi:Gudićev, Kerumov, Odakov, Bakovićev, Odakov…. Tim da se glavna cesta počela raditi te u tom miniranju i potkopavanju neke su mlinice oštećene, ustave zatrpane te je tako njihov rad prestao.
Znamo za snagu zuba vremena koji brzo nagriza naše male mlinske ruševine kojima će se jednog dana izgubiti trag i nitko neće znati gdje su bile i niti da su postojale. Možda će netko u budućnosti tražiti svoje korijene, ali teško će ih pronaći ako nitko ne poduzme nešto i spasi sve te posebnosti našega kraja.
Jedino još uvijek u proljeće kada rječica Vrba nabuja od proljetnih kiša u neposrednoj blizini škole započne svoju kratkotrajnu huku prekrasni slap koji plijeni naše poglede ljepotom i igrom vode koja se spušta niz kamenu prizidu ustave starih mlinova.
Vlasnici mlinova su:
1. (Zećun)Kerum iz Radunića
2. Kerum iz Radunića
3. Oršulić iz Donjeg Postinja
4. Duje Baković iz Ramljana
5. Gudić iz Donjeg Postinja
6. Andrija Kerum iz Radunića
7. Odak iz Viseća
8. Luka Baković zvan (Vura) pradjed Katije Baković iz Bračevića
9. Jole Odak iz Viseća
(Tekst napisala učenica osmog razreda Katija Baković, školska godina 2010./2011.)
Preostraje istražiti s kim to djed mog pradjeda Luka Rađa, 2. VIII. 1874. Sklapa ugovor sa Jakovom Odak pk. Ante (iz Bračevića) oko dijela na mlinu.


Post je objavljen 09.10.2016. u 11:04 sati.