Evo prve stranice i prvog poglavlja pisma (od 7) koje sam uputio na Sinodu službeno preko biskupa Škvorčevića. Njegov tajnik mi je javio (na moje pitanje) da su se uputili u sadržaj pisma.
Naravno da pismo nije prezentirano na Sinodi jer bi izazvalo promjenu nekih teoloških stajališta, osobito o stajalištu kardinala Kaspera da je Pravda nešto hladno i da je ne treba spominjati kad se spominje milosrđe. Tako nekako.
A moguće da me nisu shvatili. Ali mogli su me nazvati da protumačim ako nešto nije jasno.
Ah, ah, zaboravih da sam obična ovca, šljaker koji je radio u teškoj industriji pa nije baš normalno da nešto pametujem kardinalima. Prije pisma evo odlomka iz evanđelja, čisto da se malo obranim, jer znate.......
(Lk 10, 21–22)
U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. 26Da, Oče, tako se tebi svidjelo. 27Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.«
28
Spasiteljski poziv
»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 30Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«
-----------------------------------------------PISMO SINODALNIM OCIMA--------------------------------------------------
Poštovani oci biskupi i nadbiskupi, uzoriti kardinali, obraćam vam se u svezi predstojeće Biskupske sinode o obitelji. Pismo sam uobličio poštujući želju Svetog Oca da se na sinodi iznesu novosti. Evo ukratko nekoliko (teoloških) novosti, a koje su usko vezane za obitelj (i za imitaciju obitelji), a koje ću obraditi po sljedećim točkama:
1. Odnos između istine i ljubavi i odnos između pravde i milosrđa.
2. Tajna privlačnosti muškarca i žene je u slici privlačnosti Nestvorenog Boga i stvorenog čovjeka i u slici privlačnosti između Boga Oca i Boga Duha Svetog.
3. U svezi točke 55 predsinode 2014. god. pokušat ću objasniti genezu i predstaviti definiciju homoseksualizma, za koju se nadam da će ući u zaključke Sinode. Također ću predložiti uvođenje pojma sarks homofobije. Imam i neke prijedloge u svezi ideologije genderizma. Predlažem i malu izmjenu u Katekizmu u svezi sablažnjivog grijeha pedofilije.
4. Mišljenja sam da treba s 10 Božjih zapovjedi (s katoličkog gledišta), staviti težište na Sedam zapovjedi Novog zavjeta. Tako bi se ponovo 'afirmirale' zapovjedi iz Starog zavjeta, odnosno druga Božja zapovijed, gdje je više i kvalitetnije naglašen grijeh idolopoklonstva, koji prethodi nastanku homoseksualne sklonosti.
5. Bog je Jedan, Trojstven i Sedmerojstven. Sedmerojstven je po Trećoj Božanskoj Osobi.
6. Obitelj je na sliku Presvetog Trojstva. Rađanje djece je u Božjoj ingerenciji, ne samo po stvaranju čovjekove duše nego i po darivanju Sebe kroz cijelog Sebe i kroz Jednog od Sedam Duhova Božjih preko sakramenta krštenja.
7. Opće napomene u svezi unapređenja vjerskog života.
1. ODNOS IZMEĐU ISTINE I LJUBAVI
I ODNOS IZMEĐU PRAVDE I MILOSRĐA
Mnogi teolozi, biskupi i kardinali aktualizirali su pitanje o odnosu između istine i milosrđa. Povod za tu aktualizaciju su prijedlozi mnogih njemačkih biskupa da se ponovno vjenčani mogu pričešćivati. Pokušat ću to šire pojasniti.
Sv. Petar u 2 Pt 1,5 kaže:
Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte poštenje, poštenjem spoznanje, 6spoznanjem suzdržljivost, suzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, 7pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. 8Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista.
Iz gornjeg vidimo da se do znanja ili spoznanja, odnosno razuma ne može doći ako se prije nije prošlo kroz kušnje u kojem je Bog ispitao poštenje čovjekovo. Ako čovjek ima vjeru, ako je pošten i u poštenju prokušan, onda će kroz razum dobiti spoznanje kao dar od Boga. A da se znanje bazira na istini, odnosno da istina obuhvaća i vjeru i poštenje i znanje i suzdržljivost i postojanost i pobožnost i bratsku ljubav, također svjedoči prvi papa kad kaže već u svojoj prvoj poslanici
1 Pt 1,22-25:
Pošto ste posluhom istini očistili duše svoje za nehinjeno bratoljublje, od srca žarko ljubite jedni druge. 23Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva, nego neraspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje. 24Doista, svako je tijelo kao trava, sva mu slava ko cvijet poljski: sahne trava, vene cvijet,25ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka. Ta pak riječ jest evanđelje koje vam je naviješteno.
Iz gornjeg citata vidi se da istina postaje vidljiva tek u bratskoj ljubavi. Tad se istina ostvaruje. I tad je čovjek slobodan, da u slobodi ljubi
(Gal 5,13-15). To je najvažniji aspekt istine. Ali da bi nehinjeno bratoljublje zaživjelo potreban je posluh istini, tj. Riječi Božjoj, kao što sv. Petar sugerira u gornjim citatima.
Ivan u 1 Iv 3,18-20 kaže:
Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. 19Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje 20ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve.
Istina je sve što jest u kraljevstvu nebeskom. Istina je i u kvalitetnom odjeljivanju dobra od zla. Istina je i da postoji pakao jer je to rekla Istina, rekao je Sin Božji. Božja Riječ je Put, a istina je postizanje bratske ljubavi. Bratskom ljubavi postižemo ljubav općenito kao što se veli u 2 Pt 1,7. Dakle, postižemo (Bog nam daje) najveći dar, dar Ljubavi koja se u nama razlije, po daru Duha Svetoga. Vratit ću se na postizanje poštenja vjerom (usp.2 Pt 1,5), jer sam uočio da se o ovome najmanje propovijeda. Važno je napomenuti da nas Bog kuša i kroz naše novčano poslovanje. Npr, ako nismo u stanju oprostiti novčani dug nekome ili ako uočimo da je brat dužnik u novčanim poteškoćama, a mi ne reagiramo oprostom, onda ne možemo očekivati da nam Bog daruje spoznanje kao sljedeći postignuti dar koji neće biti kroz već stečena znanja, nego kroz neku novost, jer Bog je uvijek nov. Bez prokušanosti na poštenje nema ništa od (novog) spoznanja Isusa Krista pa makar bili najveći filozofi i teolozi na svijetu. Dug je i težak put od vjere do bratske ljubavi i ljubavi općenito, koja je Bog. Napominjem da se ovi pojedinačni odnosi mogu promatrati i kroz odnose među narodima, odnosno da bi bilo dobro da neka dobro stojeća država oprosti dugove nekoj siromašnoj državi. Time bi došao veliki duhovni i materijalni blagoslov nad narod koji je darovatelj. Kad se govori o istini treba spomenuti
Ef 6,10-18 (obratiti pažnju na 14 redak):
Duhovni boj
Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. 11Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. 12Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. 13Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. 14Držite se dakle! Opašite bedra istinom obucite oklop pravednosti, 15potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! 16U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. 17Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju, 18sa svakojakom molitvom i prošnjom! Molite svaki čas u Duhu...
Postavlja se pitanje, zašto baš bedra opasati istinom. I zašto je to na prvom mjestu. Po meni, odgovor se sam nameće. Važno je nauku o čistoći usvojiti i živjeti. Bez obzira je li čovjek sam ili je u braku. Najnovija teologija ljubavi nikako nema uporište u Riječi, što će biti vidljivo nakon što dam definiciju homoseksualizma. Također ističem da milosrđe bez pravednosti može postati ideologija milosrđa, što se lako može izroditi i u teror milosrđa, ako znamo kako su se ideologije lako pretvarale u teror u prošlom stoljeću. Ovaj put teror bi mogao biti usmjeren prema ostatku ostatka onih koji će ostati vjerni istinama vjere. I u teoriji i u praksi.
O ODNOSU PRAVDE I MILOSRĐA.
Obzirom da su neki njemački kardinali (Kasper) izjavili da je pravda nešto hladno i da crkva treba početi živjeti milosrđe onda ću preko Psalma 85 pokušati objasniti da se Pravda i Milosrđe ne mogu odijeliti.
Ps 85, 9-14:
Da poslušam što mi to Jahve govori:
Jahve obećava mir
narodu svomu, vjernima svojim,
onima koji mu se svim srcem vrate.
10Zaista, blizu je njegovo spasenje
onima koji ga se boje,
i slava će njegova živjeti u zemlji našoj.
11Ljubav će se i vjernost sastati,
pravda i mir zagrliti.
12Vjernost će nicat’ iz zemlje,
Pravda će gledat’ s nebesa.
13Jahve će dati blagoslov i sreću,
i zemlja naša urod svoj.
14Pravda će stupati pred njim,
a mir tragom stopa njegovih
Dakle, Pravda sve vidi i Pravda stupa pred Bogom. Mir se ne može zadobiti bez ispovijedi. Bez Pravde i opravdanja. Pravda i mir se grle na izlasku iz ispovjedaonice. Čovjek koji nije prošao kroz ispovjedaonicu nije zadobio oprost, znači nije opravdan (Rim 8,30). Ne može zadobiti oprost ako i dalje hoće živjeti u teškom grijehu. Ovdje mislim na one koji su se rastali i koji žive u nekoj novoj zajednici, a traže sakramente. Opravdanje dolazi po milosrđu našeg Gospodina koji je umro radi naših grijeha. Božji Sin Isus daje svome Ocu koji je i Pravda, zadovoljštinu za naše grijehe i pomiruje nas s Ocem. Pravda nije nešto hladno, jer se Pravda zaogrnula Milosrđem po muci i smrti našeg Gospodina. Pravdom se kažnjavaju naši grijesi, ali je sam Gospodin dopustio da bude kažnjen umjesto nas. Time se Pravda pokazala kao Ljubav.
STRAH GOSPODNJI
Redak 12 u Ps 85 nagovještava prekretnicu gledanja na Zakon i prekršitelje Zakona.
Novim zavjetom, obiljem milosti koja je došla po Kristovom zakonu ljubavi koji je apsorbirao i obuhvatio Zakon, Pravda se povukla na nebo, dajući vremena vjernicima da ropski strah ujedine sa savršenim svetim strahom.
Isus je ujedinio zakon straha sa zakonom ljubavi. Ljubavlju je dignuta nesavršenost straha pred kaznom, ali je ostala savršenost svetog straha, kojim se čovjek boji grijeha ne zbog velike štete koja iz grijeha proizlazi, nego zbog toga da ne uvrijedi Boga koji je vrhovno dobro. Tako je nesavršeni zakon postao savršeni po zakonu ljubavi (usp. K. Sijenska- Dijalog Božanske mudrosti 58).
U Mudrim izrekama Izr 9,10 se kaže:
Gospodnji strah početak je mudrosti
a razboritost je spoznaja Presvetog.
Također u Sir 1,11-20:
Strah je Gospodnji slava i hvala,
veselje i vijenac radosti.
12Strah Gospodnji sladi srce,
daje radost, veselje i dug život.
13Tko se boji Gospoda, sretan je na svršetku
i blagoslovljen u dan svoje smrti.
14Strah Gospodnji početak je mudrosti,
s vjernima je ona stvorena u utrobi majčinoj.
15Svila je gnijezdo s temeljem vječnim među ljudima
i bit će vjerna porodu njihovu.
16Strah je Gospodnji punina mudrosti,
ona ih opija svojim plodovima.
17Dom im napunja milinama
i klijeti svojim urodom.
18Strah Gospodnji vijenac je mudrosti
koji cvate mirom i zdravljem.
19Gospod je nju gledao i izbrojio
i izlio spoznaju i razbor,
uzvisio slavu onih koji je posjeduju.
20Strah Gospodnji korijen je mudrosti,
a izdanci su dug život.
Da se vratim na redak 12 u Ps 85:
Vjernost će nicat’ iz zemlje,
Pravda će gledat’ s nebesa.
Vjernost ovdje znači vjernost iz vjere k vjeri. Iz vjere u obećanja Božja po Abrahamu k vjeri u Isusa Krista. Vjernost niče iz našeg srca.
Dolaskom Isusa Krista, dolaskom Milosti kazna za grijehe je odgođena, dok je u vrijeme Zakona kazna odmah izvršavana. Međutim kazna za grijeh će ipak biti izvršena. Ona Pravda koja nas gleda s nebesa kaznit će nas kad umremo, ukoliko se nismo sami kaznili pokajanjem, ispovjedanjem i pokorom, koja daje zadovoljštinu za grijehe i popravlja štetu uzrokovanu grijehom. Mi sami ne možemo ništa ali uz suradnju Onoga koji nas jača možemo sve (KKC 1460). Ako smo vjerni Božjim zakonima (vjernost će nicat iz zemlje- zemlja je naše srce) onda nas Pravda (u smislu kazne, a ne u smislu pravednosti) zaobilazi i u ovom životu i kad umremo. To ne vrijedi u slučaju kad nam Gospodin daruje dioništvo u svojim mukama za vrijeme ovog života.
Ne treba zbunjivati ono što je Ivan rekao u 1 Iv 4,17-18:
U ovom je savršenstvo
naše uzajamne ljubavi:
imamo pouzdanje na Sudnji dan
jer kakav je on,
takvi smo i mi u ovom svijetu.
18Straha u ljubavi nema,
nego savršena ljubav izgoni strah;
jer strah je muka
i tko se boji, nije savršen u ljubavi.
Ovdje Ivan misli na strah od kazne na Sudnjem danu. Taj strah nema u sebi ljubavi. Zato dok smo živi trebamo imati sveti strah (strah Gospodnji) koji nas osposobljava da ne povrijeđujemo Dobrotu svojim grijesima.
SUSRET ZAKONA I MILOSTI
U ispovjedaonici se susreće Zakon i Milost. Ispovijedamo grijehe i u odnosu na Zakon i u odnosu na Milost. Zakon služi točnoj spoznaji grijeha, ali je Milost ta koja opravdava. Zato Pavao veli u Rim 8,30:
...jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. 30Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.
Dakle, Pravda i Ljubav su dva neodjeljiva atributa Božja. A samo vjernošću kršćanina Božjim zapovjedima doći će u njegovo srce Ljubav Božja. I samo ako Pravda stupa pred čovjekom onda će mir biti rezultat opravdanja zadobivenog u ispovjedaonici. Rim 5,8-11:
A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. 9Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? 10Doista, ako se s Bogom
pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. 11I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.
O ODNOSU ZAKONA I MILOSTI
Prije nego nadopunim ono što sam rekao o odnosu Pravde i Ljubavi mislim da se treba osvrnuti na odnos Zakona i Milosti, kako je to Pavao promatrao. Reći ću možda na nov način- Zakon je ogledalo Pravde. Odnosno Zakon je Pravda koja je s Neba (usp.Ps 85,12) sišla na zemlju (usp. Ps 85,14). Dakle naslov ovog poglavlja može glasiti i -O ODNOSU PRAVDE I MILOSTI- Isus je jasno naznačio da Zakon visi o Milosti.
Pravda je utkana u Milost.
Mt 22,34-40: Najveća zapovijed
A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, 35a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: 36»Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?« 37A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. 38To je najveća i prva zapovijed. 39Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 40O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
Pavao je odnos Zakona i Milosti morao predstaviti kao da Zakon mora uminuti, da tako kažem postati nevidljiv, radi Židova koji su Zakon smatrali isključivim izvorom spasenja. A sad navodim Pavlove misli koje označuju Zakon kojeg treba zamijeniti Milošću, ali kojeg se ne može dokinuti. Zakon ima sljedeće uloge, odnosno karakteristike:
- Točnu spoznaju grijeha (usp. Rim 3,20 i Rim 7,18-21), ali nema snagu zaustaviti poriv na činjenje grijeha.
- Zakon se vjerom ne ukida, nego se utvrđuje (usp. Rim 3,31).
- Zakon rađa gnjevom, ukoliko nije podržan milošću vjere (usp. Rim 4,15).
- Zakon uvećava grijeh sve do smrti da bi milost zavladala pravednošću za vječni život po Isusu Kristu (usp. Rim 5,20).
- Zakon 'stvara' grijeh, jer bez Zakona nema ni grijeha. Ima ga ali nije djelatan (usp. Rim 7,7-8).
- Zakon nije ništa priveo savršenstvu (usp. Heb 7,19).
- Zakon je prolazan (usp. 2 Kor 3,11).
- Zakon osuđuje (usp. 2 Kor 3,9) .
- 2 Kor 3,11 «Jer,ako se prolazno (služba Zakona) pojavilo sa sjajem,
onda će trajno (služba Duha) biti mnogo sjajnije.»
Dakle, Pavao je u umanjivanju Zakona (kojeg simbolizira Ivan Krstitelj) došao do uvećavanja Milosti koja je došla po Kristu. A sam Ivan za sebe kaže da se treba umanjivati da bi Krist postao većim u očima naroda. Tako je i Pavao umanjio Zakon sve do mjere da ga je sveo na jednu zapovijed u poslanici Galaćanima. Gal 5,14:
Ljubi bližnjega svoga kao sebe sama
što i Isus kaže u Mt 22,39.
Jer, ako živiš ljubav koja ima izvor u Milosti, ne treba ti Zakon.
Ali, iako ti ne treba, on je sastavni dio Milosti, on visi o Najvećoj zapovjedi, zapovjedi Ljubavi. Ovaj opisani aspekt odnosa Zakona i Milosti radi obraćenja Židova bio je važan (uvijek je važan) u Pavlovo vrijeme i u još nekim vremenima povijesti Crkve, gdje se težište s Boga (Milosti) premjestilo na Zakon i moral, pa su kršćani umišljali kao da bi Bog trebao nešto biti dužan nama jer opslužujemo Zakon. Izvršavanje dužnosti po Zakonu treba proizlaziti iz zahvalnosti Bogu. A toga ima ako je Milost već primljena. Danas je važno istaknuti sljedeći odnos Zakona i Milosti.
1-Bez Zakona nema točne spoznaje grijeha (Rim 3,20).
2-Ako se ne suočimo sa Zakonom ne možemo zadobiti Milost koja jedina opravdava (oprašta grijehe) po Žrtvi i Krvi našeg Gospodina.
Papa Franjo je pozvao Crkvu da izađe na periferije, tamo gdje su potrebiti i siromašni, kao što je Isus pozvao sve s raskrižja putova u usporedbi
-Kraljevska svadbena gozba- Mt 22,9.
Mt 22, 2-14:
»Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. 3Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.
4Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno.
Dođite na svadbu!’«
5»Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. 6Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. 7Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.«
8»Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. 9Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!’«
10»Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre.
I svadbena se dvorana napuni gostiju. 11Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. 12Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. 13Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ 14Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«
Tko su ti zli i dobri koje su sluge sabrale? To smo svi mi koji se moramo suočiti sa Zakonom da bi u procesu obraćenja mogli doživjeti sinovstvo Božje. A sinovstvo znači – biti obučen u svadbeno ruho. U ovoj prispodobi Isus je, recimo to tako, muškarac, zaručnik, a Crkva (svaki po Bogu posinjeni pojedinac- i muški i ženski) je žena, zaručnica. Pa zar netko može pomisliti da bi se homoseksualni brak mogao uklopiti u ovu prispodobu ili da bi ponovno vjenčani mogli ostati na svadbi. Ponovno vjenčane je Bog već jednom vezao vezom ljubavi na gozbi, ali su oni skinuli svadbeno ruho. Riječ je ta koja izbacuje nedolično obučenog prljavca kojemu nije mjesto na svadbi, ukoliko je taj prikriven sa svojim nedoličnim stavovima i životom. Ako netko otvoreno zastupa nauku koja se protivi Riječi, crkveni autoriteti su dužni takvog izbaciti kao što i Pavao veli u 1 Kor 5,13:- Uklonite opakoga između sebe-. Očekujem od crkvenih autoriteta, osobito od Svetog Oca da, bez iznimke, pozovu na obraćenje sve koji podržavaju homoseksualnu agendu. Ako se neće obratiti evanđelju onda neka potpadnu pod pravne crkvene sankcije. Potrebno je i prekinuti ekumenski dijalog s vjerskim zajednicama koje su priznale homoseksualni brak ili koji vide neko dobro u homoseksualnoj zajednici.
Zakon je taj, dakle, koji nas čini grješnicima, koji nas ogoljuje, koji je neophodna stepenica da bi došli do Milosti koja nam oprašta grijehe. Onaj odrpanac iz prispodobe nije upoznao milosrđe jer je preskočio Zakon ili ga je precijenio u odnosu na Milost. Do Euharistije se dolazi kroz ispovjedaonicu.
PRIRODNI ZAKON SRCA I ZAKON GRIJEHA U UDOVIMA
Za prirodni zakon upisan u srca svih ljudi može se reći da je dio onog Zakona kako ga je Bog dao na dvije kamene ploče. Može se reći da je njemu jednak, osim što je neizdefiniran (usp. Rim 2, 12-16). Vršioci Zakona bit će spašeni bilo da slijede Zakon jer ga poznaju, bilo da slijede prirodni zakon vođeni naravlju. Često su oni koji su poznavali Zakon izvana, bili zanemarili onaj zakon upisan u njihova srca, kao da im je Zakon na pločama odvukao pažnju od nutarnjeg pogleda. Zakon u srcu poganina bio je podržan milošću dok je Zakon na pločama bio put prema Milosti, prema Kristu. Bog unaprijed obećava staviti zakon u pamet ljudi i upisati ih u srca (usp. Jr 31,31-34 i Heb 8,10) kao plod uskrsnuća Kristova. Milost postiže pomjeranje Zakona izvana s ploča, prema unutra, prema pameti i srcu. Kristov Zakon ljubavi efikasno upravlja emocijama i mislima srca, odgajajući savjest u skladu s istinom Božje Riječi (usp. Heb 8,10). Riječ Božja stavljena u pamet ide prema srcu i tu se upisuje. To je sinkronizirano s onim upisom koji svaka savjest ima po prirodnom naravnom zakonu (usp. Rim 2,15). Ima još jedan put (Put) kojim se Božji zakoni stavljaju prvo u srce pa se upisuju u pamet (usp. Heb 10,16). Put je obrnut, ali je jednako svet kao i put od pameti do srca. Sakrament Svete Pričesti stavlja u srce čovjeka Božje zakone i odatle oni idu u pamet i tu se upisuju. Kad imaš Zakon upisan i u srce i u pamet onda ti Zakon ne treba. Izvanjski Zakon je umro pa živiš Milost. (usp. Rim 7,1-6)
Tko jede Kruh nedostojno tj. ako se prije nije ispovjedio, ili obratio od svoga teološkog progresivizma, ili ako netko ne vjeruje da je Tijelo sami Krist, taj jede svoju osudu (usp. 1 Kor 11,23-32). To doživljavaju progresivni svećenici i laici kojih je sve više i njima je blokirana spoznaja i upis zakona Božjih, i u srce jer su neposlušni Riječi, i u pamet jer se nedostojno pričešćuju.
Da je teologija dovoljno povezala prirodni naravni zakon upisan u srca ljudi s Božjim zakonima upisanima putem Riječi u srca ljudi i zakonima upisanima u pamet čovjekovu putem Euharistije ne bi se moglo dogoditi da se pojavi pogubna teološka misao da individualna savjest, ispražnjena od Božjih zakona, ima primat nad savješću koja je svjedok prirodnog zakona upisanog u srca ljudi. Evo dva citata u Sv. Pismu koja je trebalo povezati s Rim 2,12-16.
Prvi citat- Heb 8,10:
Nego, ovo je Savez kojim ću se svezati
s domom Izraelovim
nakon ovih dana – govori Gospodin:
Zakone ću svoje staviti u pamet njihovu
i upisati ih u njihova srca.
I bit ću Bog njihov,
a oni narod moj.
Drugi citat- Heb 10,16-17:
»Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima
nakon ovih dana«,
Gospodin govori:
»Zakone ću svoje staviti u njihova srca
i upisati ću ih u pamet njihovu,
17A grijeha se njihovih i bezakonja njihovih
nipošto neću više sjećati.
POVIJESNI UZROCI SUKOBA TRADICIONALISTA I PROGRESIVISTA
Da bi se shvatili povijesni uzroci današnjeg sukoba progresivista i tradicionalista na Sinodi potrebno je proučiti sljedeći link, predavanje prof. Roberta de Mattei.
https://www.lifesitenews.com/opinion/the-historical-roots-of-dissent-from-vatican-ii-to-the-synod-on-the-family#./the-historical-roots-of-dissent-from-vatican-ii-to-the-synod-on-the-family?&_suid=143741538706208861025289663742
Ukratko, isusovac Josef Fuchs, Bernard Häring, Teilhard de Shardin i mnoštvo drugih teologa napustili su filozofsku antropologiju zasnovanu na prirodnom zakonu i stavili osobu kao onu koja prethodi prirodi. Tako moralna pravila koja su objektivna i racionalna postaju relativizirana te zamijenjena afektivnošću koja predstavlja osobni i egzistencijalni izvor moralnosti oslonjen isključivo na individualnu savjest. Häring je donekle uspio nametnuti na Koncilu svoj koncept
po kojem bračna ljubav ima primat nad rađanjem. Naravno da su njegovi nasljednici, današnji progresivni teolozi koje predvodi kardinal Kasper, u konačnici blizu zaključku da i homoseksualci imaju pravo na brak obzirom da je, prema njima, ljubav primarna u odnosu na rađanje, kao što je primarna i kod svih onih koji su izvan sakramentalnog braka, a imaju zajednički život u drugom braku.
Ovo što je iznio prof. De Mattei važno je da bi se našli teološki kontraargumenti progresivističkim 'maštarijama' koje nemaju uporište u istini.
RAĐANJE KAO PRIMARNA SVRHA BRAKA
Najveći argument da je rađanje u obiteljskom životu primarna svrha braka je argument života Jakova Izraela (Post 29 i 30). On je bio zaljubljen u Rahelu. Radio je kod Rahelinog oca Labana da bi joj on dao kćer za ženu. Ali, nakon 7 godina rada Laban Jakovu na prevaru dovede stariju kćer Leu s kojom se Jakov oženi. Kroz 7 dana Jakov dobi i Rahelu za ženu, obećavši da će raditi za Labana još 7 godina.
Post 29, 31-35:
Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je učini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. 32Lea zače i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znači, kako je ona protumačila: »Jahve je vidio moju nevolju i stoga će me sada muž moj ljubiti.« 33Opet zače i rodi sina te izjavi: »Jahve je čuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga.« Zato mu nadjenu ime Šimun. 34Opet zače i rodi sina te izjavi: »Sad će se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila.« Zato mu nadjenu ime Levi. 35A kad je još jednom začela i sina rodila, izjavi: »Ovaj put hvalit ću Jahvu.« Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.
Post 30, 1-24:
Vidjevši Rahela da Jakovu ne rađa djece, postade zavidna svojoj sestri pa reče Jakovu: »Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!« 2Jakov se razljuti na Rahelu te reče: »Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?« 3A ona odgovori: »Evo moje sluškinje Bilhe: uđi k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj.« 4Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priđe k njoj. 5Bilha zače te Jakovu rodi sina. 6Tada Rahela reče: »Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina.« Stoga mu nadjenu ime Dan. 7Rahelina sluškinja Bilha opet zače i rodi Jakovu drugoga sina. 8Tada Rahela reče: »Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila.« Tako mu nadjenu ime Naftali. 9A vidjevši Lea da je prestala rađati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu. 10I kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina, 11Lea uskliknu: »Koje sreće!« Tako mu nadjenu ime Gad. 12Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina, 13i Lea opet uskliknu: »Blago meni! Žene će me zvati blaženom!« Tako mu nadjenu ime Ašer. 14Jednoga dana, u vrijeme pšenične žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavčice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reče Lei: »Daj mi od ljubavčica svoga sina!« 15A Lea odgovori: »Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoćeš da od mene uzmeš i ljubavčice moga sina?« Rahela odgovori: »Pa dobro, neka s tobom noćas leži u zamjenu za ljubavčice tvog sina.« 16Kad je Jakov navečer stigao iz polja, Lea mu iziđe ususret pa reče: »Treba da dođeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavčice moga sina.« One je noći on s njom ležao. 17Bog usliša Leu; ona zače te Jakovu rodi petog sina. 18Onda Lea reče: »Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu.« Stoga sinu nadjenu ime Jisakar. 19Lea opet zače i rodi Jakovu šestoga sina. 20Onda Lea reče: »Bog me obdari dragocjenim darom; sada će mi moj muž dati darove: ta rodila sam mu šest sinova.« Tako mu nadjenu ime Zebulun. 21Zatim rodi kćer te joj nadjenu ime Dina. 22Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu. 23Ona zače i rodi sina te reče: »Ukloni Bog moju sramotu!« 24Nadjene mu ime Josip, rekavši: »Neka mi Jahve pridoda drugog sina!«
Post 35, 9-20:
Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi. 10Bog mu reče: »Ime ti je Jakov, ali se odsad nećeš zvati Jakov, nego će Izrael biti tvoje ime.« Tako ga prozva Izraelom. 11Onda mu Bog reče: »Ja sam El Šadaj – Bog svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe poteći će narod, mnoštvo narodâ, i kraljevi iz tvog će izaći krila. 12Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ću ovu dati.« 13A onda Bog ode od njega gore. 14Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja. 15A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel.
Benjaminovo rođenje i smrt Rahelina
16 Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se nađe pri porođaju. Napali je teški trudovi. 17Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: »Ne boj se jer ti je i ovo sin!« 18Kad se rastavljala s dušom – jer umiraše Rahela – nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. 19Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem. 20A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik – onaj što je na Rahelinu grobu do danas.
Kad se pročitaju imena koje je Lea davala svojim sinovima i njihovo značenje (Post 29,31-35; Post 30,14-21; Post 35,16-20) vidi se da se Jakov postepeno zaljubljivao u nju. Isusovo ljudsko rodoslovlje ide po Leinom četvrtom sinu Judi. Dakle, Isus potječe po lozi iz onog braka u kojem nije bilo u početku zaljubljenosti.
Danas je zaljubljenost ili rađanje nove ljubavi prema suprotnom spolu postala idol br. 1. Brakovi se masovno razvrgavaju radi ovog idola. Svi trče za SVOJOM novom zaljubljenošću.
Ako je supružnicima rađanje djece u prvom planu, ako je, dakle, njihova zaljubljenost sekundarna onda ona gubi idolopoklonističku moć. I brak postaje i ostaje čvrst.
Reći da zaljubljenost ili ljubav ima primat nad rađanjem je isto kao reći da je Rahelin unuk Efrajim važnija osoba od Isusa.
ZAKON GRIJEHA U UDOVIMA
Teološki obrat kojim rađanje u obitelji postaje sekundarno (započet od Häringa) nije uopće rezultat nekakvog dubljeg teološkog ili filozofskog promišljanja nego je plod potamnjelog razuma progresivističkih teologa, razuma koji je sklopio pakt s grijehom. Naime, Pavao jasno kaže da je otkrio zakon udova:
Rim 7,23:
Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. 22Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 23ali opažam u svojim udovima drugi zakon, koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.
Što drugo zaključiti nego da se napuštanjem prirodnog zakona kao primarnog u odnosu na osobu napustio i Zakon Božji koji je jednak prirodnom zakonu upisanom u srca ljudi. Naravno da će progresivni teolozi reći da individualna savjest može izabrati i prirodni zakon i tu se nalazi njihova lukava zamka. Ostaje činjenica da su oni osobu s individualnom savješću stavili iznad Boga koji je upisao prirodni zakon u srca ljudi. Time su potpali pod prokletstvo izrečeno od proroka Jeremije
- Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom i čije se srce od Jahve odvraća (Jr 17,5).
Zakon tijela (tj. udova), teži za tjelesnim stvarima, teži prema smrti, dok duh teži za duhovnim životom i mirom. Oni koji su u tijelu ne mogu se svidjeti Bogu
(usp. Rim 8,5-8).
Treba naglasiti da se zakon grijeha udova nikako ne može povezati s Milošću i milosrđem. U čovjekovoj savjesti koju su teolozi progresivisti stavili na prvo mjesto, zakon tijela se bori protiv zakona duha i dobiva bitku, jer duh nije oslonjen na Milost ili na prirodni zakon upisan u srce čovjekovo po milosti, tj. po Bogu. Duh gubi jer je prirodni zakon zanemaren, a Milosti svakako nema za one koji preskaču Zakon (ili prirodni zakon), odnosno ignoriraju ga. A Zakon je pisan za nepravednike (usp. 1 Tim 1,8-11) i ne može se preskočiti. Bez suočenja sa Zakonom nepravednik ne može postići Milost niti mu se smije nuditi milosrđe po sakramentima.
Za teologe progresiviste se tako može reći da su isključivi zagovaratelji
(i podložnici?) zakona grijeha udova (tj. zakona tijela), koji bi se mogao nazvati i ZAKON GRIJEHA I SMRTI po Rim 8,2. Eto na što se svela njihova teologija. Teologija zahvaćena herodovim kvascem. Teologija koja isključuje bit Milosti i milosrđa, što znači da isključuje Boga. I da bude sve grotesknije oni tu teologiju nastoje nazvati - Teologijom ljubavi.
Na njih se odnosi poslanica Jude, rođaka Isusovog, koji je povod i svrhu poslanice obrazložio borbom za vjeru, borbom protiv nekih ljudi koji su se ušuljali među vjernike, a koji su predbilježeni za sljedeću osudu: bezbožnici koji preokreću milost našega Boga u raspuštenost i niječu našega jedinog Gospodara i Gospodina, Isusa Krista (usp. Jd 3-4).
Judina poslanica nije slučajno stavljena pred Otkrivenje.
ZAKLJUČAK: Kraljevstvo se Božje sastoji od pravednosti, mira,
radosti i ljubavi.
Rim 14,17:
Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost,
mir i radost u Duhu Svetome.
1 Iv 4,8:
Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.
Ljubav (Duh Sveti) povezuje i sa sobom sjedinjuje pravednost, mir i radost.
Kol 3,14:
A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva.
Kraljevstvo Božje je i Isusovo kraljevstvo (usp. Ef 5,5), a pošto Isus za sebe veli da je Put, Istina i Život, onda se može reći da se i Istina sastoji od pravednosti, mira, radosti i života u ljubavi. Ti atributi Kraljevstva Božjeg su jednako važni.
Može se i ovako napisati kao zaključak:
Kraljevstvo se Božje sastoji od Pravde, Mira, Radosti i Ljubavi.
Post je objavljen 01.10.2016. u 00:35 sati.