Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vaso

Marketing

5.dan - subota 16.7.2016. Podgorica - Cetinje - Lovćen - Njegošev mauzolej - Kotor - Bileća - Mostar


Vožnja 5-i dan
Dan počima bez voznog reda.
Stvari ostavljene ispred hostela na motorima i stolicama su se osušile.
Spremanje za polazak je možda i pesporo.
Saopštavam ekipi da mi je danas rođendan i da častim ručkom. Vjest je dobro primljena budući da je to i prvi ručak a svaki dan je počimao i završavao nekom varijantom bureka.
Konačno krećemo pema Lovćenu.
Ja sipam gorivo na usputnoj pumpi, dečki piju kavu i "intervjuiraju" konobaricu po pitanju ekonomske situacije u Crnoj gori i okolici.
Krećemo dalje tražeći pogodno mjesto za ručak i odluka pada na Cetinje.
Jedna mala neugledna pečenjara ali kvalitetna hrana.



Slikanje i šetnja po gradu i pitam za cesti za Lovćen. Jedan mi objašnjava ja stavljam kacigu ali kako je htio još nešto reći vikne zamnom "Ćale bre stani...".
Plaćamo ulaz idemo uz Lovćen spuštaju se oblaci neka čudna kišica ali dovoljno da mi jakna na ramenima vlaži.



Parkiramo motore kod samih stepenica.
Treba preći oko 450 stepenica a dio je kroz tunel.
Opet se na vrhu plaća ali Zoki ispregovara mjesto 9 € 4.
Povratak u Kotor. Kišica cijelo vrijeme pada, bezbrojne serpentine, mokra cesta, mjesimično blato i kamenje.
Vrlo opasno a kad gledam poslije svake serpentine kao da se nismo spuštili ni malo.
Kolone vozila na ulasku u Kotor provlačimo se između kolona.
Obilazimo jezgru starog grada, kafica i pokret prema Mostaru.



Poslije Risana skrećemo desno na jednu novu cestu gdje gdje vozimo bez problema do 100 km/h. Dečki svako toliko zastaju, takmiče se ko će napraviti bolju slike a zamjeni traže do 5 kn po slici. Tu bi praksu trebalo prekinuti jer je Mostar daleko.



Postaje sve hladnije a nismo se još osušili pa je osjećaj hladnoće veći. Prije Bileća snimamo jednu crkvicu na brdašcu sa koje lijep pogled na Trebinje. Na granici crnogorci dave li dave, ispred 5 vozila a nikako preći.
Krećemo prema Mostaru ali nikako, tabela svih mogućih naselja ali nigdje Mostar.
Konačno u duboki sumrak parkiramo ispred hostela, meni noge mokre, Zoki se žali na hladnoću a Danijel koji cijeli put vozio u japankama ne pušta ni glasa.
Setnja preko mosta jer blizu spavamo, za večeru ćevapi.
Na brojilu 1608 km.
Zadnji dan vožnje, očekujemo lijep dan.
Pozdravlja vas Ćale iz kreveta u Mostaru.




Post je objavljen 22.09.2016. u 08:50 sati.