Marketing
ŠIMUNE IMAM TI NEŠTO REĆI Lk, 7, 36-50 (Zamet, 1998)
Farizej, prosječan uspješan čovjek, ugledan, čak i dobar (želi da ga takvim drže). Poziva jednog glasovitog proroka kod sebe. Nije mu doduše stalo do njegove nauke, ali eto, budući da odigrava neku ulogu u javnom životu, i njega će pozvati na prijem.
Dočarajmo si: svijetla dvorana, birani uzvanici, odabrana jela, sjaj i uglađenost. Krema tamošnje kulturne i vjerske javnosti. Što tu ima loše? Sad će se razotkriti.
Priča je uzbudljiva. U takvo nešto ulazi podrpana, neprikladna, javna grešnica. (Kako farizej zna da je ona javna grešnica?) Kolike je obzire prelomila, koliko smjelosti srca, koliko želje da susretne Isusa... Susret dvaju svjetova: sjaja i bijede društva. I nosi sve, to sve označava alabastrena posudica. Ona je znak da želi dati najvrjednije što ima. No vrjednije od posudice su zapravo njene suze. Staje odostraga, do njegovih nogu, suzama ih kvasiti, kosom otirati, cjelivati, pomašću mazati.
Za farizeja je ovo skandalozno. Zapravo, njegove su granice napipane. Ta grešnica je slika njegova grešna srca. Ono što se skriva iza njegove uglađene vanjštine, sada ga bode. Vlastiti grijesi nas smetaju kad ih ugledamo na drugima. A jer se ne želi suočiti s istinom o sebi, poseže za debljim oklopom licemjerja. Bjeguncu od vlastite sjene preostaje trajno bježanje.
“Kad bi ovaj bio Prorok ...” Isus, dakle, nije dosegao vrhunce moje mudrosti. Krivo prosuđuje, jer ne zna što ja znam. Bio bi pravi kad bi bio u skladu s mojim zaključcima i sustavom vrijednosti. Farizej sebe stavlja iznad Isusa. On je mjerilo Isusu, a ne Isus njemu.
Tako postupamo kad god u Boga sumnjamo jer nas je “razočarao”. Kad god ga odbacujemo jer nije postupio kako smo mi očekivali.
Prorok je Isus, i zna on ne samo tko je ta žena, već i tko je Šimun. “Šimune imam ti nešto reći.” To je pravi razlog Isusova dolaska farizeju na večeru: želi mu nešto reći. Istinu o njemu samome. Istinu koja će ga osloboditi. Jer sav ovaj sjaj i ceremonija je farsa i parada. Banket onih koji se žele lagati, i ostavljati lažni dojam. Što misliš da tebi Isus ima reći?
“Dva dužnika.” Znači i farizej je dužnik koji ne može vratiti, i kojem je oprošteno. Pogađa: više će ljubiti kome je više otpušteno.
Oboje su pomilovani dužnici, ali su im zahvalnosti različite: on mu nije noge vodom polio, poljupca mu nije dao, uljem ga nije pomazao. (Što je kao gostoprimac mogao učiniti.) A žena mu suzama pere noge, ljubi, uljem ih pomazuje.
Mnogo joj je oprošteno, jer je mnogo ljubila. Ljubila je jer joj je mnogo oprošteno. Oprošteno joj je onoliko koliko se pred njim bespomoćnom priznala. Onoliko ćemo Božje ljubiti iskusiti, koliko iskusimo njegova milosrđa. A iskusit ćemo ga onoliko koliko mu svojih grijeha donesemo.
“Oprošteni su ti grijesi.” Na nama se ništa ne mijenja jer ne vjerujemo u oproštenje grijeha. Ne vjerujemo u novu sliku koju Bog o nama stvara.
Sustolnici ostaju u svom grijehu jer ne prihvaćaju da Isus može otpuštati grijehe.
“Vjera te tvoja spasila.” U kakvog ti Isusa vjeruješ?
“Idi u miru.” Samo nakon ovakvog susreta naše mizerije i Božje mizericordie možemo ići u miru.
Post je objavljen 12.06.2016. u 11:58 sati.