Evo prošao je kratki raspust i ponovo se kreće u školu. Praznici su idealna prilika da oni koji su žrtve nasilja odmore od svakodnevnih zadirkivanja i moguće udaraca. Počinitelji nasilja imaju priliku također napuniti baterije i bolje zlostavljati žrtve. Meni se tako čini. Kao da nasilnicima nedostaju njihove žrtve. Kao da im život nije potpun ukoliko ne udaraju, ukoliko nemaju nekoga nad kim će istresti svoje negativne emocije. Žrtve sa druge strane sa zebnjom čekaju povratak u školske klupe jer znaju da će zlostavljanje biti nastavljeno. Žrtve iščekuju opet neki praznik ili raspust, često nemoćne da išta promijene. Čitala sam nedavno tekst u kojem autor tvrdi da sve što ne valja u našim životima možemo ili sami promijeniti ili nam se život koji živimo sviđa. Mislim da to nije tačno jer život koji žrtve žive nije onaj koji žele. Samo možda ne znaju kako da dobiju život koji žele živjeti punim plućima.
Esma
Post je objavljen 04.05.2016. u 09:52 sati.