Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

4 C. ODBAČEN U SVOM ZAVIČAJU Lk 4, 21-30 (Zamet, 30. I. 1998.)

Image and video hosting by TinyPic
Isus je u svom zavičaju, subota je, u sinagogi naučava i tumači Sveto Pismo, proglašava da se danas ispunilo ono što su iščekivali. Govorio je snagom Duha, sila je izlazila s njegovim riječima.
Spontana reakcija slušateljstva povlađivanje njegovim riječima. Što više povlađivanje prerasta u divljenje milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. I konačno u čuđenje. U toj prijelomnoj točci dogodit će se prihvaćanje ili odbacivanje, ovisno o tome kakva nam je nutrina.
Nismo li spremni prihvatiti istinu, utoliko gore po nju, odnosno po onog tko nam je naviješta.
Ovi ljudi su abortirali istinu koja je u njima počela rasti. Kao da se njihova oholost prepala mogućnosti da je ima nešto što je kadro oduševiti ljudsko srce, što bi dolazilo od drugoga čovjeka. Prihvatiti ove riječi koje je doista bilo milina slušati, značilo bi priznati da mi nešto od drugog učimo, da drugi zna ono što sami ne znamo. Priznati svoju ograničenost. (Sjećam se vremena kad je bilo nepopularno slušati Bijelo Dugme, pa smo jedni druge lagali da nam je njihova svirka odvratna, premda smo je svi potajno slušali.) Istina nas oslobađa, ali tako da nas prije toga zgazi.
Uvijek je tako: istini nema mjesta u srcu koje se ne želi odricati uvjerenja, navika, predrasuda. Istina dolazi kao odgovor srcu koje traži odgovor. Onom tko je siromašan, ili se kadar svega razbaštiniti za zrno zlata istine. Ne dolazi onom tko ne zna a misli da zna, niti onom tko zna i zna da zna, nego onom tko ne zna i zna da ne zna.
Počinje niska argumentacija: “Nije li ovo sin Josipov?” U smislu što nam ima reći taj kom znamo i oca i majku. Od njega da nam dođe takva istina, koji nam je do jučer pravio ormare, krpao prozore... Više im nije bitno što govori, nego tko je taj što im govori. A ako nije veći od njih, što im može takav reći?
Kolike smo tim ili sličnim rije ima ušutkali. Kolikim proročkim riječima umaknuli služeći se istim razlozima kao ovi Nazarećani. Znamo mi njemu oca... znamo što je on ... znamo ...
Naše uvjerenje da druge znamo, zapreka je istini koja nam kroz njih progovara.
Isus ih je pročitao, shvatio da će sada tražiti da pred njima izigrava cirkuskog medu, čini tu pred njima čudesa kao što su čuli da čini drugdje. Znao je da ih ni čudesa ne bi omekšala srca. U ostalom kasnije ćemo vidjeti da ga je isti soj ljudi zbog udesa optužio da to čini uz pomoć Beelezbula, poglavice đavolskog. Čudesa su od koristi samo onima koji su spremni povjerovati. Čudo je zapravo znakoviti govor istine. Tko nije spreman prihvatiti izgovorenu istinu, neće prihvatiti ni njeno djelovanje u čudu.
Njihov stav, je njihova propast. Isus ih ne može osloboditi posljedica njihovih stavova. Kao što su u dane Ilijine udovice umirale od gladi, jer nisu u Iliji htjele prepoznati Božjeg poslanika, ili kao što ga gubavci nisu prepoznali u Elizeju. Nisu, jer im je bio previše običan, mislili su da o njim sve znaju, nisu dopuštali mogućnost da im u takvoj banalnoj blizini bude to prijeko potrebno spasenje. I Ilija i Elizej su bili prihvaćeniji od stranaca, koje je po njima Bog i ozdravljao.
Naše svekoliko ozdravljenje je u nama najbližima. Nismo li možda slijepi da to prepoznamo, priznamo i prihvatimo. Nismo li kao onaj mitski Prokrust koji je ljude rezao ili rastezao po mjeri kreveta na kojeg ih je polagao. Stvaramo li unaprijed okvir u kojeg ćemo čovjeka smjestiti, ili mu dajemo da pred nama bude bez okvira. Da li ste doživjeli da vam vaš najbliži (ili vi njemu, posve je sve jedno), kad učinite nešto uspješno, zapita: jesi li ti to sam ili ti je netko pomogao?
Ne vjerujemo u druge, omalovažavamo ih, eto to je. Oni ne mogu ono što smo si mi zacrtali da ne mogu. Ako pak to i za rukom pođe, onda im to ne priznajemo. (Sjećam se s kojim marom su neka moja subraća uporno žmirila pred mojim uspjesima. Ono na čem su mi prijatelji čestitali, subraća nisu htjeli ni spominjati.)
I konačno, jao po istinu, ako onaj tko je ne želi prihvatiti ima moć. Napune se gnjevom, ustanu i izbace ga. Ubojstvo je krajnji cilj laži. No istina makar ubijena prije ili kasnije ipak triumfira nad lažovima i ubojicama. Isus, utjelovljena Istina, premda od laži ubijen, treći je dan uskrsnuo.

Post je objavljen 31.01.2016. u 07:00 sati.