Marketing
2C, KANA (Palma, 14. siječnja 2001.)
Današnje evanđelje nas poziva u Kanu. Na svadbu, gdje je Isus bio, da budemo uzvanici. Da se s njime radujemo sreći zaručnika – ali i da s njime porinemo dublje u smisao i svrhu te tako nam bliske stvarnosti, koja je u svim kulturama ključni moment ljudskog života. Završnica iščekivanja koja znači nađenost, pripadnost. Osmišljenje ljudskog postojanja kojem je ključ biti nečiji – i netko tvoj.
Svadba se u Izraelu slavila sedam dana. Isus se sa svojim se zauzeo da fešta uspije. A onda se dogodilo ono što se događa u svim našim radostima, na svim životnim putovima k sreći. U svim brakovima i životnim opredjeljenjima u kojim smo se nadali naći svoj mir. Nestala je radost. Nestalo je vina. Toliko puta ono što je toliko obećavalo ostavlja nas same. Od poezije ostaje proza. Nestalo je čarolije. Ponoć je prošla, zlatna kočija se pretvorila u bundevu. "Ljubavi moja ka cvit limuna, lipotom mamiš, gorčinom truješ."
Tada na scenu stupa Isus, Uzvanik bez kog bi sve naše radosti bile tek mučna noć u lošoj gostionici. Čini gestu, ne tek produljuje svadbu, već da se zamislimo i shvatimo. On je izvor radosti. On je vino. On je zaručnik. Kad On dođe: "Planine će procuriti mladim vinom, i bregovi se prelijevati njime."
Voda kada je stala preda nj, zacrvenjela se od stida i postala vino. U ljudskoj podsvijesti i pjesmi vino i ljubav uvijek su zajedno. "Tvoja je ljubav kao vino…" Njegovim vinom opojeni nikad se ne trijeznimo.
Post je objavljen 17.01.2016. u 08:58 sati.