Marketing
Napojnica, tringelt, manča...
Jedno poslijepodne na poslu.....
Kupci: dvije mlađe žene, kupuje jedna od njih
Prodavač-cvjećar: ja
Ona: može jedna crvena ruža? Mogu ja sama odabrati? (već bira, da, bira ona prekopava i čupa, meni se diže kosa na glavi jer trga lišće za koje bi inače prigovarala da ga nema ili da je neugledno...)
Ja: .... (nisam stigla ni prozboriti, srećom je brzo odabrala)
Ona: možete mi samo neku malu, najjeftiniju mašnu zavezati?
Dok ja vežem ...pita ona: Jel može to malo jeftinije?
Ja: (kosa na glavi se opet nakostriješila) ne, cijena je najniža što može biti....
Ona: Pa ono...blagdani su, popusti, darivanje...
Ja: Darivanje? Čekam...
Pogleda me ona malo u čudu i sa nerazumijevanjem i onda shvati...malo se kiselo i nasmiješi...
Ja: Da baš zanimljivo svi očekuju neke darove popuste a nitko da se sjeti meni nešto pokloniti kod mene bi svi popuste a u kafiću im nije žao dati 8 kuna za kavu i još ostaviti napojnicu konobaru... (namjerno napisano bez točke i zareza jer sam tako i govorila, u dahu)
Platila je ona i otišla...bez napojnice, koju ja niti ne očekujem, ali sam alergična na traženje niže cijene za ružu od 10-12 kuna!
I inače me to ostavljanje kusura fascinira, zašto je normalno da se konobarima i frizerima 'pod obavezno' nešto ostavi a cvjećarima ne? Istine radi, ja moram reći da ima ljudi koji ostave i to samo kada im nešto aranžiram, poklonim i sl. Ima divnih ljudi koji se čak i pretjerano zahvaljuju jer im nešto lijepo složim, ja samo radim svoj posao :) Kad prodajem cvijeće iz vlastitog uzgoja svi čekaju kunu natrag. I to mi je zanimljivo, kao da u te ciklame (trenutno su aktualne pa njih spominjem) nije uložen trud...ako se već tom napojnicom nagrađuje trud. Malo me zbunjuje taj sustav vrijednosti kojim ocijenjujemo što nam je važno...
Inače, ovaj post sam započela pisati u četvrtak, u međuvremenu se na fejsu pojavila slika koja ga izvrsno ilustrira...ok, ovo 'sirotinja' mi je mao previše ali, smisao je tu...
Post je objavljen 19.12.2015. u 07:13 sati.