Marketing
A thousand words
Jeste li barem jednom u životu pokušali napisati osobi pismo do koje vam je stalo? Pretpostavljam da jeste. Ako ga niste poslali onda ste ga ili zgužvali i bacili ili sakrili daleko od sebe i drugih, recimo u dnevnik. Dotaklo me jedno takvo. Prenosim vam jedan dio pismo koji je ona njemu uputila....
...." Kao prvo želim ti reći... onaj stih koji jako dobro znaš.... kao osmeh letnje noći nedostaješ.
Najbolje da krenem od početka. Kad sam te upoznala imala sam neku odbojnost prema tebi ne mislim fizički nego išao si mi na živce. Toliko si se pravio pametan da me je boljela glava od tebe. A onda kako su dani prolazili moje biće te je prihvatilo onako bez razmišljanja. Od kuda si se stvorio tako isti, tako glup, tako inatljiv, tako ponosan kao i ja??
Smijem se i sada svemu dok ti pišem. Hoćeš li pročitati ? Nadam se da hoćeš.
Znam da postoje barikade između nas. Al znam da isto tako se te barikade mogu maknuti. Znaš li kako? Mojim i tvojim rukama.
Tvoje ruke su to puno puta dokazale moje su ponekad zakazale. Znaš li zašto? Zato što nisu vidjele očite znakove ispred sebe.
Nisu pomišljale da postoje ikakve zapreke i da trebaju nešto napraviti odnosno dokazati. Da, uzimala sam te ponekad zdravo za gotovo jer nisam nikad mislila da ću ostati bez tebe. Ali dani s tobom su mi pokazivali jedan divan i ispunjen život, pokazao si mi da ne mora biti monotono i dosadno. O ničemu drugom nisam razmišljala osim o tome što ćemo raditi idući dan. Nije me bilo briga tko će što reći. Zato što sam se pored tebe osjećala kao kraljica. Tvoja kraljica.
Znam da sam ponekad odnosno u većini slučaja bila " hladna" nedostupna.... ali ti si znao zašto sam takva i takvu si me prihvatio.
Otopio si taj dio mene i sebe pustio unutra. Kad sam bila najgora najviše si me volio, smirivao moje ludilo i bacao osmijeh na moje lice. I ništa nisam shvaćala......
Znaš to što mi imamo kažem imamo zato što mislim i osjećam da je to još uvijek tako. Ne znam što je to točno al je predivno. Ne želim da to oboje izgubimo jer ne znam hoćemo li ikada to više doživjeti.
Želim biti uporna i dosadna ( to ti je najdraže) ali ne želim biti naporna i jadna. Učinila sam prvi korak. Eto prešla sam preko svog ponosa koji mi je bitan kao voda koju pijem.
Znaš mogu ja bez tebe, dani idu i dobro mi je. Ne želim bez tebe. Nije hir ne to nije hir već potreba koja ne prestaje bez obzira što vrijeme leti. Ima dobrih momaka oko mene al znaš sjetim se tebe. Nema zamjene. Noćas sam te sanjala i u snu su bili naši poznanici a ja sam u snu bila u panici jer tebe nije bilo nigdje. Eto toliko mi nedostaješ.
A ti. Ti si pobjegao. Ne krivim te. Vjerojatno bi ja uradila to isto. Samo si zaboravio jednu stvar. Možeš pobjeći od mene al ne možeš od sebe. A najgore je kad lažeš i bježiš od sebe. Vjeruj mi, meni je to uvijek dobro išlo.
Povjerenje, to je nešto što nam je dobro išlo, bar smo tako mislili dok nismo shvatili da se bojimo i nismo sigurni jedno u drugo.
Ali povjerenje se stječe vremenom i ne dolazi preko noći. Sve ostalo su nijanse.
........ i da želim ti još nešto reći, dođi mi da ti dođem ja. Do kada ne znam al tko to uopće zna u tome je ljepota života........
Post je objavljen 12.11.2015. u 18:21 sati.