Marketing
32 B UDOVIČIN DAR , Mk 12, 38-44 (Zamet, 1998)
Ovo evanđelje je slika dvije vrste ljudi. Dviju pobožnosti. I dva načina davanja.
Čuli smo da Isus na mnogo mjesta govori “Ne boj te se!” Danas pak čujemo “Čuvajte se!”
Ne radi se o proturječju, nego o tome da se ne treba bojati da ne bi izgubio duha Božjega. Čuvaj se samo da ne budeš prevaren. Čuvaj se pismoznanaca; ali čuvaj se da se on i u samom tebi ne rodi.
“Onih koji idu u dugim haljinama.” Nutarnju prazninu nadomještaju vanjštinom. Jer su bez pravog susreta s Bogom, žele da to nadomjeste time što će drugi o njima misliti da su doista uronjeni u Boga zato jer nose duge haljine. Tko nema ništa u sebi, daje se sav na to da stekne mišljenje drugih o sebi. Haljina im je pokrivalo bijede. Nije problem u haljinama, problem je u motivaciji zbog koje je nose.
“Vole pozdrave na trgovima.” Svatko želi imati nekog tko ga priznaje, prihvaća i voli. Onaj tko to u Bogu ne nalazi, nadomješta time da traži počasti od ljudi. Stvara varljivu sliku svoje sreće.
“Prva sjedišta u sinagogama.” Žele biti prvi pred Bogom. Daljinu od Boga nadomještaju staju i naprijed, kao da se Bogu približava tijelom, a ne srcem. Tko je doista Bogu blizu? (“Bog pogled svraća na onog tko je duha ponizna i srca skršena”)
“Pročelja na gozbama.” Žele biti prvi pred ljudima. Rado se poistovjećujemo sa svojom ulogom. Mislimo da smo veliki samim time što na veliku mjestu sjedimo. Problem može biti i kad ne sjedimo na tim mjestima, ali za njima čeznemo misleći da bi na tek na njima bili veliki.
Problem je kod ovog tipa ljudi što im njihovo znanje o Bogu više šteti nego koristi. (“Da ne znate ne biste imali grijeha.”) Problem je što su “uzeli ključeve kraljevstva Božjega, sami ne ulaze, a drugima priječe.” Drugima svoj život nude kao autentičnu bogoljubnost. Svakom su sposobni visoko umnim riječima obrazložiti svoje stavove. Misle da se Bogu jedino ispravno služi na njihov način. Oni zapravo ne služe Bogu, nego se njime služe. Svoj mu život ne predaju, nego žele Bogom manipulirati. Bog nije cilj, nego sredstvo. Postali su “profesionalci”. Prestali su od Boga učiti. Oni su predstavnici onih koji kad daju, daju mnogo, ali od svog suviška i da bude zapaženo. Pa makar i na način da sami budu ponosni na sebe. Da zapaze sami na sebi tu krepost velikodušnosti. (“Ne vjeruj Danajcima ni kad darove donose.”)
A onda Isus donosi drugi tip čovjeka. Sjedi u hramu, promatra, zapaža. Isus je sasvim čovjek. Stječe mudrost promatraju i svijet u kom živi. (Da li znaš promatrati oko sebe? Otkrivati mudrost života, učiti, reflektirati?) A onda poučava.
Prije svega treba zapaziti da ovu “riznicu” u hramu možemo shvatiti kao simbol onog kom dajemo. (Tko su oni koji od tebe očekuju da im se daješ?) Davanje je u krajnjoj liniji uvijek zbog Boga, i Bogu. Takvo davanje uvijek je duhovno obogaćenje mene. Istinsko davanje nije trgovina, ono je uvijek otkidanje, uvijek uvlačenje sebe u određeni rizik. Tako daje samo onaj tko je vođen ljubavlju, i koji se uzda u providnost. Konačno mi imamo samo ono što smo drugom dali.
Daje samo onaj tko od srca daje. Najviše daje onaj tko daje koliko može. (“Ne ištem vaše nego vas.”) Ne živi crkva od darova svojih darovatelja, nego od njihovih srdaca. Radi se o tome da smo svi pozvani potpuno se predati ciljevima Kraljevstva Božjega. (Koliko sebe ulažem u crkvenu zajednicu? Koliko još uvijek želim sebe sačuvati, a ovo tek da udovoljim zahtjevima katekizma?)
Davanje je i u davanju vremena, strpljivosti, vlastitog komoditeta. U spremnosti križati svoje planove. Trenutak je ovo da razmislim i svom stavu prema župnoj zajednici. Da li dolazim samo da primam, ili da sebe njoj dajem. Dolazim samo ako su mi simpatični ljudi, ili sam spreman sebe založiti.
Udovica je ubacila najviše jer je u daru dala sebe.
“Život nam vraća samo ono što drugima dajemo.” (Andrić)
“Štogod na zemlji daruješ pratit će te u nebo.” (Kuran)
“Kad daješ neka ti ne zna ljevica što radi desnica.”
Da li daješ tek kad si zamoljen, ili znaš primijetiti potrebu bližnjega? (“Ljubav je dosjetljiva.”)
Davanje pravo tek onda kad me usrećuje. Tek kad tražim nekog kom mogu dati. (“Daj mi da ti se potpuno dadnem.”) Jer davati je lakše nego primati. To da možeš dati, tebi je dar.
Daj Bogu koliko god možeš, i malo više nego možeš. (Gabrić)
“Dajete samo mrvičak ako dajete od bogatstva svoga. Kad od sebe dajete, istinski dajete. Jer što je vaše bogatstvo nego stvari koje čuvate i pazite iz straha da vam sutra ne zatrebaju? ...
A ima ih koji imaju malo i sve daju. To su vjernici života i darežljivosti života, i njihova škrinja nikad nije prazna. Ima ih koji daju s radošću, i ta je radost njima nagrada. ... I čovjeku široke ruke veća je radosti naći onoga tko će primiti nego samo davanje. ... Često kažete: ‘Dao bih, ali samo potrebitima.’ Ali, voćke u vašem voćnjaku ne kažu tako, ni stada na vašem pašnjaku. Daju da bi mogli živjeti, jer zadržavati znači propadati. ... I tko ste vi da bi ljudi morali razderati svoje grudi i razgoliti svoj ponos da biste vi mogli vidjeti njihovu vrijednost ogoljelu i njihov ponos postiđen?” (Džubran, Prorok)
«Ne ištem vaše, nego vas» (2 Kor 12, 14)
Crkva se gradi od darovanih ljudi, a ne od darovanih novaca. ('onaj')
Post je objavljen 08.11.2015. u 10:44 sati.