Marketing
Nepodijeljeni osjećaji
Politika kao izvor nadahnuća
Hrvatska je obasuta (naivnim) udbaškim političkim smjerokazima.
Poslije tisućljeća tuđinske vlasti, osmanlijske najezde, jugoslavenstvo (prvo pod britanskim, a onda pod sovjetsko/ruskim patronatom) najteže je pogodilo Hrvatsku.
Povijest (kao povijest bilo kojeg naroda, tegobna i okrutna) pamti najveće teritorijalne gubitke u osmanskoj najezdi. I iznova gubitke u službi jugoslavenske ideje.
Očekivati kako bi državu, opterećenu tisućljetnim okupacijama i nepravdama mogao voditi jedan političar ili jedna stranka je iluzija. (Uz moderno shvaćanje demokracije, ionako nezamislivo.)
Hrvatska je na (povijesnoj) prekretnici i samo jedinstvo (na nacionalnoj osnovi) svekolikog hrvatstva ima političku snagu. Političku budućnost.
Treći putevi, ateističko-anacionalne politike, rusko-srpska služinčad ... nemaju budućnosti. Skrivali se iza titoizma, orjunaštva ili nečeg trećeg.
U globalnom svijetu politički su ustrajne i organizirane države (većinom su nacionalne).
Vjerovati kako državu u razvoju (bez sirovina i energenata potrebnih za potpun razvoj)(dakle u uvjetima ograničenosti resursa) možete voditi kao internacionalnu korporaciju je zabluda.
Stranke i pojedinci, vođeni vlastitim (parcijalnim) interesima nisu dorasli težini trenutka ...Ponajmanje su sposobni ponuditi milenijski iskorak (iz ropstva i zabluda).
Politika koja je jedina to uradila osuđena/suđena je kao zločinačka i sam hrvatski sustav je prihvatio održavanje ropskih okova vlastitog naroda.
U nekadašnja doba su to samo ustrajno nametali. Danas takvo nametanje nazivamo specijalnim ratom.
Vrijeme je za demokratsko hrvatsko jedinstvo ...
Tko sada zabrlja, neće se oprati do kraja života
Post je objavljen 25.10.2015. u 09:58 sati.