Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

28 B, BOGATI MLADIĆ: Mk 10, 17-30 (Palma, 15.10.2000.)

Image and video hosting by TinyPic
Ovaj mladić jedan je od nas naizgled besprijekornih, dobrih katolika. On dotrči do Isusa, on klekne pred njega, on ga pita. Trudi se doći na misu, poznato mu je da treba pred Boga kleknuti, čovjek je molitve koji razgovara s Isusom. Što mi je činiti da baštinim život vječni?
No problem je u tom što pita misleći da zna odgovor. Očekuje da mu Isus nema što drugo reći nego: bravo, kad bi samo i drugi bili takvi, osobito oni oko tebe. No Isus ne reagira po njegovim očekivanjima. Čak ni laskanje, to što ga ovaj naziva dobrim, ne prihvaća već mu govori par stvari o dobroti, ne bi li mu probudio svijest da se preispita o uvjerenosti u vlastitu dobrotu. A uz kratki dijalog koji slijedi, posve će ga prizemljiti, i ukazati na njegovu zabludu i umišljenost. Zapovijedi znadeš? Ovaj jedva čekajući odgovara sve sam to očuvao od svoje mladosti. Aha, tu smo: očuvao si. Ti si dakle od onih koji svoj odnos prema Bogu svode na obdržavanje. Od duhovnosti si načinio ideologiju. Nisi li ti držao zapovjedi iz straha od pakla? Ili si ih držao iz pohlepe za nebom? Ili si možda mislio da ćeš, vršeći zapovjedi, mene prisiliti da ti dam što misliš da ti pripada. Služimo li Bogu samo zato da izbjegnemo paklu zavrijedili smo da u nj bačeni budemo. Služimo li mu samo zato da se neba dočepamo, nismo u nj zavrijedili ući. Mislimo li da svojim djelima možemo zaraditi milost Božju, ništa nismo shvatili o besplatnosti Božjeg dara. Stariji smo sin iz prispodobe o izgubljenom sinu. Život po Božjim zapovijedima, za onog tko je upoznao Božju ljubav, spontani je i jedini stil života. Tad naša prva briga nije u tom da ne prekršimo zapovjedi zapisane na papiru, već da nam ljubav prema Bogu ne ohladni. Ovog je mladića pobožnost umjesto da približi Bogu, od njega udaljila. Od svojih bogoštovnih čina načinio si je idol. Uspio je postići anđeosku čistoću, ali je pritom upao u đavolsku oholost. Isus mu stoga daje do znanja da sve to njegovo obdržavanje je u stvari ništa. On je onaj farizej koji se isprsio pred oltarom zahvaljujući Gospodinu što nije kao onaj grešnik koji se skvrčio u pokajanju na dnu hrama. Jedno ti nedostaje… A to je da se obratiš inače će te u kraljevstvu prestići psovači i bludnici. Nikad nam ne dostaje mnogo, nego uvijek samo jedno. Između savršenstva i banalnosti tanka je granica. Svodi se uvijek na sitnicu naizgled beznačajnu. ('onaj')

Post je objavljen 11.10.2015. u 08:00 sati.