Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mamabeztate

Marketing

Trudnoća žene s invaliditetom

U uvodnom postu nisam vam se predstavila pa ću to učiniti sada. Ja sam Anita Blažinović, 31 godina i jedna sam sasvim obična čovječica. Osim što sam mama bez tate, ja sam i osoba s invaliditetom, cerebralna paraliza, ali nećemo oko toga puno dramiti jer noge nisu i ne smiju biti mjerilo nečijega zdravlja, posebno onog u glavi.

Prijeđimo na temu posta: Žena s invaliditetom i trudnoća.
Kada sam saznala da sam trudna bojala sam se kako će sve ispasti, lagala bih kad bi rekla da nisam.
Prvo sam otišla svojem ginekologu koji me je uputio u Petrovu. Kad sam došla tamo šok! WC je bio toliko uzak da je dvije osobe, pomagač i ja uopće nismo mogli okrenuti i zatvoriti vrata. Napominjem, mogu malo na noge- tko ne može nema teorije da se popiški.

Kada sam stigla do ambulante, uslijedio je novi šok - ginekološki stol još iz doba Franje Josipa...Doktor me na kraju pregledao na običnom krevetu. Pitala sam; Jel na svim odjelima tako? Odgovorili su mi da trudnice u kolicima nisu česta pojava, ali da istina i Bog moraju raditi na prilagodbama. Mislim si ja zar samo trudne žene s invaliditetom trebaju ginekologa? Ali nisam se svađala jer sam si bila prejadna u tom trenu i bilo mi je jasno da neću moći cijelu trudnoću tako. Jedino što ide u prilog Petrovoj bolnici je činjenica da su se bili spremni prilagoditi. S trudnoćom je bilo sve u redu pa sam imala vremena do novog pregleda da smislim što ću dalje.

Za nekoliko dana sam preko jedne gospođe dospjela u bolnicu Sveti Duh i upoznala doktora Dubravka Habeka. Bolnica Sveti Duh je prije 8 godina jedina imala ginekološki stolac za žene s invaliditetom. Nije ni taj stolac bio rješenje za sve probleme jer kako je trudnoća išla kraju bila sam sve teža, tromija i bilo mi je teže stajati, ali su me lakše prebacivali nego na visoki stol. U 29-tom tjednu trudnoće je došlo do blagih komplikacija - nešto s bubrezima i visok tlak, uglavnom sve se to može dogoditi i fizički zdravoj trudnici. Ostala sam 3 dana u bolnici, doktor mi je omogućio da mama bude cijelo vrijeme sa mnom, a osoblje me tetošilo kao kraljicu. Nakon otpuštanja iz bolnice dobila sam uputu da više ležim i ne živciram se. Ležala više jesam, ali se živcirala manje nisam. Već sam u prvom postu dala naslutiti speijalnost mog bivšeg u podizanju tlak

Bez problema sam izgurala do 37 tjedna trudnoće. Došla sam na redoviti pregled i nisam se osjećala nista drugačije nego inače. Predala sam glavnoj sestri mokraću i čekala doktora koji me zvao prvu čim je stigao.
Dočeko me riječima; " Anita, tlak i bubrezi nisu dobro i ti ćeš još danas postati mama."

U roku od sat vremena sam bila na stolu, napravili su mi carski pod općom anestezijom i još uvijek se sjećam doktorovog uzvika: "Imaš curicu". Bila je najljepše biće koje sam ikad u životu vidjela, 3400 grama teška, 50 dugačka, savršeno zdrava. Opet je mama bila sa mnom svih 5 dana u bolnici i nikakvih problema nije bilo. Ovim putem želim zahvaliti doktoru Habeku i cijeloj bolnici Sveti Duh jer su mi omogućili kraljevski tretman i pustili da mama ostane sa mnom. Kažu da je baka dvostruka mama. Moja mama je pravi dokaz da je to istina.
Hvala i seki Andrei i tati Štefeku što im je moje dijete uvijek bilo i ostalo na prvom mjestu.

Moja trudnoća nije bila ništa teža ni lakša, nego zdravoj ženi i teže sam se nosila sa zloćestim komentarima tipa: " Zašto ste joj dozvolili da rodi?" , nego sa samom trudnoćom.

Post je objavljen 27.09.2015. u 16:32 sati.