Mila duša
glasno stenje
duša joj, u tišini vene
Neke njene, suze meke
Prolile se, pokraj deke
Poskliznule se, pale
Snovima su jecat stale
Porazile su,
sve ju noći
Kada pogleda,
u izvor u noći
Sa medvjedićima
u tišini plače
Nekada nečujno
kriomice, kada ni ne zna
da ju moje srce gleda
Prođem pokraj, njenog neba
Osvijetlim ga, probudim
i svoj trag joj
blagoslovom poljubim
Pa ju čuvam,
da ni ne zna
da kao drvo čuva to srce
ova moja duša brezna
Post je objavljen 04.09.2015. u 12:29 sati.