Da ne zauzimam prostor u komentarima drugih blogova, vezano uz teme žena, majki, sluškinja ili kraljica, mogu tu nešto napisati.
Pa ovo mjesto slovi kao jedno od onih gdje može svatko reći ili pisati što god želi.
Jedino je nezahvalno pisati iz kuta muškarca na mjestu gdje prevladava 80% žena.
Ili je ludost, ili glupost, jer kako izbjeći da te onda drugačije gledaju, ili da te ne osuđuju.
Ali, kao da je to bitno, meni nije.
Drago mi je da se piše o tim stvarima, životnim i svakidašnjim, kao što su teme muškarac ili žena, i nemam ništ protiv bilo kojeg takvog teksta, dapače, gledam te tekstove kao pozitivnu stvar, koliko god komentari bili različiti, neki puta i uvredljivi,ne skrivam da me ponukao post od @dnevnik jedne razvedenice na ovo pisanje i drago mi je što neki pišu o svojim razmišljanjima.
Eto, ne znam od kud da počnem , ima puno toga, ali od nekud se mora početi :))
Dakle, moje žene, nema posebnog krivca za situaciju u kojoj često ispada da vam je za sve nedaće u životu upravo kriv muškarac, odnosno još gore, kada govorite u globalnom smislu :svi su isti.
Isto tako kad muškarac kaže : vi žene ste sve iste, često se negira od strane žena da to nije tako.
Tko je kriv?
Ne mogu kriviti muškarce za vaše nedaće u kojima se osjećate kao sluškinje, jer same ste si krive, odnosno jednako su krivi i jedni i drugi.
Vas su odgojile ove starije generacije na taj način, njih prije su odgojile još starije generacije.
Znam , u povijesti je bilo svega, treba to polako ispravljati, ali jbg, napredovalo se, nekad su spaljivali ljude.
U zadnje vrijeme emancipacije još uvijek se dosta kuka i priča, a malo radi.
Npr, žena još uvijek trpi doma nasilje, maltretiranje od strane supruga, ali šuti i trpi.
Zašto?
S druge strane se žali da joj je teško, ali i dalje trpi.
Djeca to gledaju, upijaju. Što time činimo?
Činimo to da dijete odrasta u takvom okruženju, bilo muško ili žensko.
Ako hoćemo postići nešto bolje, za sebe ili generacije koje dolaze, onda se treba i pomaknuti s mrtve točke.
Majke su nekad i odgajale kćeri da moraju biti pokorne mužu, da se ne smije razvoditi jer je to sramota.
Isto tak su dečke odgajali da budu frajeri, da je žena malo niže biće od njih.
To su ove ne tako daleke generacije, naše bake i djedovi, čak i naši starci.
Kako će mene žena naučiti da radim kućanske poslove, ako nas je majka naučila da to muški ne rade.
Možemo se malo adaptirati, ali tek možemo postići preko djeteta da bude malo drugačije.
Moja supruga ne može izravnati mene, ali može pokušati svoje dijete.
Isto tak svjedočim osobno nekim situacijama, gdje muž javlja da se zaljubio i ostavlja ženu i dvoje male djece, a onda se javi za par mjeseci da bi se vratio.
Žena ga prihvati i nastavlja kao da ništa nije bilo. A kasnije će plakat kad i ako se ponovi.
Ne razumijem što žene žele?
Imam još takvih primjera.
Dok sam bio klinac, vidio sam starije žene, da ne velim babe nakon mise sve spigane od šaputanja i ogovaranja.
Žašto, ne razumijem?
Nikada ne vidim pet, šest žena, udanih, ali da se onako zajedno skupe i peku roštilj i zabavljaju se .
Zašto, ne razumijem?
Nemojte mi samo reći da se nema vremena.
Zašto žena i prije braka, a pogotovo u braku nema frendice s kojima se druži?
Zašto žene nemaju svoju ekipu, ne razumijem?
Da se vratim malo još u neke mlađe dane, žene su voljele same reći i birati si frajere, kao to je muškarac, a nakon par godina i nekoliko razbijanja i nekoliko šamara to više nije frajer.
Dakle, puno toga smo si sami krivi, i glupo je reći i kriviti cijeli jedan rod za nešto.
Pisao bih još o tome kako sam se uvjerio da žene postaju zmajevi kad im daš moć,ali ne govorim sve žene, samo pišem o svojim iskustvima.
Radio sam u nekoliko firmi gdje su žene na glavnim funkcijama, i ne bih si to poželio.
Ali radio sam i tamo gdje su muškarci vlasnici velikih kompanija,u dvije takve, i u obje je žena vodila glavnu riječ.
Da, istina je, kad vidiš uspješnog muškarca, znaj da iza njega stoji žena i tjera ga da još više zaradi.
Bio, vidio, osjetio, i sad radim u jednoj takvoj.
Mislim da sam kroz godine shvatio, ženama nije presudno mjesto u firmi, nije toliko ni maženje, ni ljubav, mislim da žena želi sigurnost.
I radi te sigurnosti, ali i odgoja guta ono što nitko drugi ni nebi mogao.
Još malo o seksizmu :
Zamislite da je direktor raspisao natječaj za tajnicu, i nakon stotina molbi ostale su dvije, na papiru postpuno iste žene, ista škola, isto iskustvo, ma sve isto.
I dolaze na razgovor kod direktora.Jedna je onako baš lijepa, sa svim oblinama na pravim mjestima, a druga je onako muškobanjasta,nema cice, guzu. Da li treba pisati koju će direktor izabrati?
Mislim da ne, to je tak, možemo nazvati kak hoćemo.
Ali, da sad zamislimo istu situaciju, samo ovaj put je uz direktora stajala njegova supruga, da zajedno izaberu tajnicu za njega.
I što mislite koju ženu je direktorova supruga izabrala ?
Jel trebam pisati.
Ako je prvi primjer seksizam, onda je i drugi isto to.
Jednoj ženi je pomogao seksizam da baš ona dobije posao, a drugoj je pomogao seksizam da baš ona dobije posao :)
Moglo bi se još svašta pisati i na konto muškaraca i na konte žena.
Do sutra, ak ne i do prekosutra.
Post je objavljen 24.07.2015. u 12:24 sati.