Jedna moja prijateljica i ja sjedimo na kavi neki dan i ona ti meni priča:
Jedno sam se jutro probudila. Isto jutro kao i sva druga jutra, ustani, budi djecu, jedva stigni oprat zube i krmelje, odguraj djecu za stol, urlaj da jedu, viči da se obuju, obuku, operu, počešljaju… Iz kuće doslovno izlijećem ni živa ni mrtva, sažvakana, izgužvana, grozne kose, odjeće. Juri u školu, otprati djecu i tek kad moj dan treba početi ja sam već umorna, iscijeđena od stresa i sasvim nespremna suočiti se sa svijetom, poslom, samom sobom. Rasplačem se katkad onakva nikakva, a ljudi me samo krenu zaobilaziti u širem luku. Što li sa mnom nije u redu? Jesam li nesposobnija od ostalih? Kako je moguće biti sjajna prema sebi i prema ostalima? Biti lijepa i dotjerana žena, brižna majka puna razumijevanja i strpljenja za sve nestašluke, razmišljanja, brige i probleme svoje djece od kojih nitko nije ni s kim blizanac i svi imaju različite potrebe i puno ih je? Također, podrazumijeva se i da si zanimljiva i snažna partnerica i supruga s kojom se može razgovarati o svemu i istovremeno vatrena i zavodljiva žena koja uvijek želi voditi ljubav. Naravno, ti si vrsna kuharica, tvoj dom miriše po kolačima i po čistoći jer ti ga naravno sama održavaš tako besprijekornim. Pri tom naravno, treba voditi računa da se i ti puniš energijom i da dobivaš ono što daješ dalje: vježbaš da bi bila zdrava, u formi i zgodna, čitaš, družiš se s prijateljicama, putuješ, radiš na sebi… Uz sve to ti si i visokoobrazovana, imaš sjajnu karijeru, rokove, šefove, projekte. Padokadtako?! Stani, čekaj! Ti, savršena ženo, jednostavno ne postojiš. Ti si izmišljotina, nečija tlapnja stavljena na pijedestal. I sad tamo čamiš, nemaš s kim kavu popit, a mi se obične žene s tobom ne možemo natjecati. Jednom davno mi je mlada kolegica bez muža i djece, s tetom čistilicom koja joj čisti i pegla i dečkom koji joj kuha pokroviteljski predložila da bolesno dijete ostavim na čuvanje nekoj gospođi koju trebam unajmiti u tu svrhu kako bih ja mogla u miru raditi jer zar ne želim ja biti uspješna žena. Ona ni brige ni pameti, a ja: karijera, magistrica znanosti, ambiciozni muž i čopor male djece. Pa ako ja nisam uspješna žena, pokaži mi onu koja to je!
Meni do savršenstva fali samo još jedna velika igla i konac da se dobro učvrstim po šavovima da ne pucam, nekoliko godina u sanatoriju i šačica medikamenata. I liposukcija.
Realno, ta jedna moja prijateljica i ja, mi smo u prosjeku bezvezna i nemaštovita žena, majka, intelektualka koja ne stigne kuhat kvalitetno, čitat, ni lakirat nokte. Kuća nam je šporka, djeca idu na samo dvije aktivnosti, a Damoklov mač je baš iznad naše glave. Eto to smo mi. Mahnite trkačice koje jure svoj rep. Al izvana smo za čistu peticu. Uspješne žene!
Post je objavljen 15.07.2015. u 23:12 sati.