Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vajrapani

Marketing

Jezero II. dio

Jezero I. dio

nastavak:


Glavna saborna dvorana bila je sagrađena u rasponu od sedamdeset stupova što je sa pokrajnjim prostorijama i ulazima brojilo ukupno osamdeset i osam stupova. To je bila centralna zgrada, a okruživala su ju redovnička boravišta, zajednička kuhinja i razni manji hramovi koji su služili za posebna zatvorena okupljanja i obrede. Na planini iznad samostana sagrađene su brojne meditacijske kolibe u kojima se za meditacijskog povlačenja moglo rasporediti sedamdesetak redovnika dok bi se ostali stanovnici Chokhor Gyala bavili studijem, obredima i svakodnevnim samostanskim poslovima.
Rad na statuama i slikarijama za glavni i pomoćne hramove počeo je tek nekoliko ljeta kasnije. Biografija navodi detaljan izvještaj o majstorima umjetnicima uključenim u taj poduhvat. Tijekom većine umjetničkih poslova Gendun Gyatso je običavao svakodnevno posjećivati umjetnike da bi nadzirao napredak raznih slika i skulptura od kojih su neke izvođene u čistom zlatu. Kao i svoj prethodnik i on sam je bio visoko talentirani slikar pa je umjetninama koje su stvarane u samostanu Chokhor Gyal svakako doprinijelo i njegovo znalačko kritičko oko.
Tijekom ljeta Željezna Ovce (1511.) tri stotine visokih lama okupilo se u Gyalu da mu se pridruži u desetodnevnom molitvenom bdijenju. Uskoro nakon toga usnuo je san o jezeru Lhamo Latso u kojem mu je nagoviješten mistični potencijal jezera kao mjesta vidovitih iskustava. U snu mu se pojavila žena koja je rekla:

U negativnim vremenima postoje valovi patnje
I mnoge zapreke na putovima istine.
Vizije nadahnute ovim jezerom mogu pružiti vodstvo
Jer ono ima moć nuditi proročke slike.


Tijekom sljedećih tjedana Gendun Gyatso je opetovano sanjao o jezeru i o svojoj odgovornosti da otključa njegove moći. Nekoliko tih snova uključivalo je zaštitnicu Palden Lhamo, gnjevno tantričko božanstvo s kojim je njegov prethodnik Gendun Drubpa (Prvi Dalaj Lama, prim. prev.) često prakticirao, pa se posljedično i Drugi u nju pouzdao od ranog djetinjstva. Sada je shvatio da je jezero jedno od principalnih boravišta te moćne duhovne sile.

Prilikom gradnje samostana Chokhor Gyal iz tla je iskopan mač od meteoritskog metala. Meteoritski metal ili namchak kako ga zovu Tibetanci je sveta supstanca svim stanovnicima Centralne Azije i pronalazak mača bio je prava senzacija. Tijekom ceremonije posvećenja skupina lama otišla je na obalu Proročkog Jezera. Tamo su proveli opširne invokacije i obred opunomoćenja te su mač bacili u vodu jezera. Kada je potonuo na dno dogodilo se nešto izvanredno, Gendun Gyatso opisuje to iskustvo u svojoj Autobiografiji:

Kada smo stigli na jezero velika buka začula se s neba, kao kod jake ledene oluje. Došao sam sa desetak obrednih majstora da otvorimo vrata ovog svetog mjesta. Izvršili smo obred prinosa zaštitnim silama. Tada smo pošli na samu obalu jezera, proveli smo obred priziva Palden Lhamo i bacili smo predmet u vodu.
Odjednom se boja vode počela mijenjati pred našim očima, redale su se sve boje koje postoje u dugi, jedna za drugom. Mnoge slike počele su se pojavljivati u vodi, kao što su oblici mandala i slično. Tada je postalo čisto kao nebo, a iz nutrine čistoće bezbrojne slike su se pojavljivale, kao geometrijski uzorci... Svakojake dramatične scene su se ukazale. Naposlijetku činilo se kao je jezero uzavrelo s mjehurićima i poprimilo boju mlijeka. Niti jedna njegova kap nije izgledala kao obična voda. Tijekom cijelog tog događaja svi smo istovremeno opažali sve te scene vidljive u vodi.
Od toga vremena nadalje, stotine i stotine ljudi posjetilo je jezero s očekivanjem da on njega dobiju viziju... Za one čistog uma i smjernosti to mistično mjesto moći čini se da zaista izaziva takva iskustva u neprekinutom nizu.


Tako je majstor ispunio dva važna proročanstva svoga života: sagradio je samostan Chokhor Gyal i opunomoćio je Proročko Jezero- Lhamo Latso. Jezero su tijekom stoljeća koja su uslijedila pohodili brojni stanovnici Centralne Azije većina kojih je težila posjetiti njegove vode barem jednom u životu kako bi od njega primili viziju koja bi im pomogla razotkriti misteriju njihovih života.
Jezero je posebice imalo važnu ulogu u pronalaženju reinkarniranih lama, osobito Dalaj lama. U potrazi za reinkarnacijama lama, znaci i indikacije primjećeni u Proročkom Jezeru uzimani su u obzir među najutjecajnijim i najautoritativnijim tragovima. Moć stvaranja vizija jezera Lhamo Latso tako je postala najtrajniji dar Genduna Gyasa, Drugog Dalaj Lame narodu Tibeta.

* * *

Kada je Gendun Gyatso navršio trideset šest godina već je smatran jednim od najvećih svetih ljudi i buddhističkih učenjaka u Tibetu. Međutim postojalo je još nešto što je zasjenjivalo njegov život. A to je bilo pitanje samostana Tashi Lhunpo.

U godini Željezne Ovce (1511.) baš nakon dovršetka glavnih zgrada u Chokhor Gyalu stiglo je pismo od opata samostana Tashi Lunpo (tj. od Panchen lame prim. prev.). Počelo je sa rečenicom "Izgleda da je moj guru, sveznajući Panchen Gendun Drubpa (Prvi Dalaj Lama), zaista ponovno rođen kao..." a završava sa poniznim i samoprijekornim potpisom "Tvoj mali učenik Yeshe Tsemo."
Bit pisma bio je formalni zahtjev Gendunu Gyatsu da se vrati u Tashi Lhunpo i da zauzme svoje pripadajuće sjedište u samostanu. U svojoj Autobiografiji Gendun Gyatso piše:

Prethodno bez obzira koliko puta sam tražio audijenciju kod Panchena, odbijen sam. Sada je preda mnom ležalo to njegovo pismo u kojem me traži da dođem i preuzmem samostanski tron. Osjećao sam da je to prirodni test guruyoge kroz koji me je provodio i da je to indikacija da sam nekako prošao iskušenje.
Zapravo niti u najtežim trenutcima nikada ga nisam prestao smatrati za jednoga od svojih principalnih gurua niti sam dopustio sebi misliti da njegovi postupci imaju bilo kakvu drugu motivaciju osim one da me poduče i dozru. Pismo u mojim rukama bilo je rezultat toga.
Općenito gledano ako svoj tragajući prst usmjerimo u sebe same tada bez obzira na naše privatno gledište, korist od pridržavanja tradicionlanog stava prema guruu je očigledno učinkovita. Čitava stvar činila mi se kao savršeni dokaz toga koliko je važno u ovim degeneriranim vremenima svaki postupak gurua shvatiti kao učenje.


Iako je ogromno vrijeme i energiju uložio u gradnju Chokhor Gyala, ne bi bilo primjereno ignorirati poziv iz Thashi Lhunpa. Kako sam kaže u svojoj Autobiografiji: "Ljudi bi pomislili da odbijam poziv kako bi napakostio opatu, a kao posljedicu toga nepotrebno bi sakupili ogromnu negativnu karmu gubeći poštovanje prema Sanghi." Tako je odlučio odazvati se što prije moguće.
Skoro godinu dana kasnije u jesen godine Vodenog Majmuna (1512.) krenuo je na put, podučavajući putem u principalnim hramovima i samostanima.

U Tashi Lhunpu organiziran je za njega velik prijem. Sam Panchen lama je izašao pozdraviti ga i namjeravao se pokloniti pred njim. Gendun Gyatso ga je zaustavio. Kako navodi u Autobiografiji: "Diskretno sam zatražio da to ne čini u javnosti, jer on je bio moj guru i ja sam preferirao da tako i ostane. Umjesto toga ja sam se poklonio njemu i zatražio njegove blagoslove."

Kako god bilo Panchen je ispraznio rezidneciju Prvog Dalaj Lame koja je stajala u samostanu Tashi Lhunpo i predao ju na korištenje Drugom. A Drugi je ostao u samostanu kroz jesen, zimu i proljeće podučavajući u brojnim klasičnim indijskim buddhističkim spisima i vršeći česte posjete ostalim svetim mjestima i samostanima i toj regiji gdje je također podučavao i davao inicijacije.

* * *

U međuvremenu ljudi regije Olkha postajali su nemirni zbog njegovog prođuženog izbivanja. Radili su mnogo i uložili su ogromnu energiju i novac da za njega izgrade samostan Chokhor Gyal- grozili su se pomisli da on sada ostane u samostanu Tashi Lhunpo.
Poslano mu je pismo potpisano od četiri stotine starijih redovnika i pokrovitelja projekta u kome se odlučno traži od njega da se vrati što prije, u pismu je natuknuto da ukoliko se ne vrati nastavak rada na projektu samostana Chokhor Gyal mogao bi biti stopiran. Tako je u ljeto godine Vodene Ptice (1513.) pošao natrag u Gyal.


-odlomak iz knjige Fourteen Dalai Lamas, A Sacred Legacy of Reincarnation, Glenn H. Mullin

Moj dodatak:
Kao što je već napomenuto u prvom dijelu izvori biografije Genduna Gyatsa su njegova vlastita Autobiografija i Biografija (koja je opširnija) i koju je počeo pisati ljetopisac lama Yeshe Chojey (1530.g.) a nakon njegove smrti dovršio je njegov učenik redovnik Konchog Kyab.
Tako da je u tekstu navedeno jedno ili drugo sa velikim početnim slovom. To spominjem još jednom da ne bi bilo zabune zašto jednom piše Autobiografija, a drugi put Biografija. Valja i spomenuti kako je on bio jedini od svih Dalaj Lama koji je napisao autobiografiju (1528.g.)
Još jedna posebnost Drugog Dalaj Lame je njegov ogromni pjesnički opus koji je jako velika tema sam po sebi. Njegov nasljednik Treći Dalaj Lama Sonam Gyatso bio je onaj koji je donio tibetansku tradiciju izvan granica Tibeta među mongolska plemena, o kome je riječi bilo u ovim nastavcima: Sonam I. dio, Sonam II. dio, Sonam III. dio

Gednun Gyaso umro je 1542. u dobi od 67 godina. Samostan Chokhor Gyal nastanjivalo je u najboljim danima do petstotinjak redovnika. Nakon kineske okupacije Tibeta u tijeku tzv. Kulturne Revolucije potpuno je uništen. Kasnije je glavna dvorana obnovljena i danas tamo živi jedan mali broj redovnika.
Iz teksta će možda netko steći dojam da je samostan Chokhor Gyal praktički negdje na obali Jezera Vizija ili Proročkog Jezera odnosno Lhamo Latso, no ono se nalazi na 5000 m nv- dakle na još višoj nadmorskoj visini od samostana koji je na cca 4500 m nv. Njegova moć da onima dostojnima ponudi životnu viziju neokrnjena je i dan danas, tako sam čuo u Mongoliji od čovjeka u kojega nemam nikakvog razloga sumnjati i koji je zahvaljujući svojoj vlastitoj viziji na Jezeru upravo i došao u Mongoliju, a taj njegov postupak je posljedično i meni samom otvorio vrata te važne i svete zemlje 2009. godine.

Tim podsjetnikom da povijest nikada nije nešto mrtvo, pasivno, daleko i do kraja stavljeno ad acta nego je integrirana u mreži trajnog međudjelovanja sa svim aspektima naše životne stvarnosti završavamo ovu temu!
Preko ljeta biti će, nadam se, nekih planinarskih reportažica i slikica iz vremenski i prostorno bližih krajeva.
Svako dobro vam želim, čitamo se (povremeno) i dalje!
:-)


Post je objavljen 29.06.2015. u 21:26 sati.