Mnoga istraživanja koja su provedena u Hrvatskoj proteklih godina pokazuju da većina stanovništva odobrava pravo na pobačaj. To samo po sebi i ne bi bilo čudno da Hrvatska nije "katolička zemlja" u kojoj se katolicima izjašnjava gotovo 80% stanovnika, a valjda svi znaju da Crkva pobačaj najstrože osuđuje. Iako mnogi ljudi gledaju "humanu" dimenziju pobačaja, ja ću ukratko pokušati objasniti zašto je takav stav nespojiv s kršćanskim svjetonazorom.
Iako prevladava mišljenje da je pobačaj pojava novog doba, to nije točno. Iako je danas svakako najrašireniji (samo u SAD-u 1.500.000 godišnje), ta je pojava stara tisućama godina. Protiv pobačaja su pisali već prvi kršćanski teolozi, a pobačajem se ozbiljnije bavio i sveti Augustin. Iako oni tada nisu znali kada točno počinje život zametka, smatrali su da je pobačaj i u najranijoj fazi trudnoće ubojstvo, a današnja medicina pokazuje da su imali pravo.
Danas je neosporno utvrđeno da život počinje začećem, a Crkva smatra da svaki ljudski život mora biti poštovan i zaštićen od samog početka. Smatra da nerođenom djetetu pripadaju sva prava kao i odraslim ljudima, a time i pravo na život koje je temelj svakoga društva. Bilo kakva suradnja u izvršavanju pobačaja je teški grijeh i ako do pobačaja dođe svi oni koji su u tome sudjelovali upadaju u izopćenje (ne mogu se više smatrati članovima Katoličke crkve) dok se ne ispovjede. Time Crkva želi reći da pobačaj smatra i danas jednim od najtežih grijeha koje čovjek može počiniti. Naravno, ovo se odnosi samo na namjerno izazvane pobačaje.
Ovdje nema mjesta objašnjavati stvari koje nisu izravno vezane za vjeru, tj. kakve će posljedice imati na budućnost zemlje to što se nekoliko godina u Hrvatskoj događalo da bude više pobačaja nego rođene djece, a broj umrlih je sve veći od broja novorođenih što znači da prirodni prirast sve više pada. Pravdajući pobačaj mnogi koriste argumente koji su vrlo plitki, npr. "Zašto majka ne bi imala pravo na izbor?" Zato što se ovdje ne radi o nečijem vlasništvu, nego o vrijednosti života druge ljudske osobe. Roditelji nemaju vlasništvo nad životom svoje djece. Zato nikome normalnom ne pada na pamet tražiti pravo da roditelji ubiju odraslu djecu ako ih više ne žele, iako su ta djeca možda nešto loše učinila. Ako se zna da čovjekov život počinje od začeća, onda tu nema prevelike razlike. Osim što nerođena djeca ne mogu ništa biti kriva, osim što uopće postoje.
Nedavno sam u jednoj TV - raspravi čuo i jedan doista zastrašujući argument: "roditelji siromašni, situacija u obitelji teška, dijete neće imati život dostojan življenja!" Ako jedna mlada i "moderna" osoba misli da život u kojem dijete neće dobiti sve što želi nije dostojan življenja, to je doista zabrinjavajuće. Ili da zabranimo rađanje djece u siromašnim afričkim, azijskim i drugim zemljama? No bez obzira na to statistike govore da je daleko najveći broj pobačaja u srednjem staležu i dobrostojećim obiteljima.
Jedanput me netko pitao "Zašto nije dopušten pobačaj djeteta za koje se zna da će biti retardirano?" Odgovor je vrlo jednostavan: zato što Crkva, za razliku od materijalističke filozofije, ne cijeni nekoga po tome "koliko može proizvesti i pridonijeti društvu", nego svakoga cijeni zato što je njegov život Božji dar i samo ga on ima pravo uzeti natrag. Mnogi koji budu išli na misu na blagdan "Nevine dječice" slušati će propovijedi o pobačaju. No, od toga neće biti velike koristi ako mladež i ostali koji se opredjeljuju kao katolici ne počnu i sami "katolički" razmišljati.
Mate Logara
http://hkm-frauenfeld.ch/index.php/crkveni-nauk/148-zasto-je-crkva-protiv-pobacaja
Post je objavljen 07.05.2015. u 23:25 sati.