Nije ju bilo briga
za ono što je vrijeđalo mene
Nikad, ali baš nikad (i to ću pamtiti) -
nije htjela pričati
o onome što je uvrijedilo mene
Nešto toliko neobično,
nešto toliko meni čudno
Toliko je na svoje nepoštovanje -
nestrpljivost, trčanje pred rudo,
zaključke koji su odmah nosili uvrede,
kada bi dobila odgovor,
znala biti još srditija glasa
Ali bez da je čula uopće,
moj stav, moj odgovor dokraja
Nešto potpuno nevjerojatno
Nije ju bilo briga
za uzrok kiselog sunca
Nije bila kadra vidjeti,
išta drugo osim sebe
i svoje boli
Tada sve prestalo bi vrijediti -
sve manire, sav bonton
Mogao bi se sakriti
od preko desetina poruka
sipanja srdžbe u vjetar
Nije ju bilo briga,
da razmisli, da se na bezobrazan jezik
Može zauzvrat dobiti i isto
Čemu čuđenje onda,
čemu naricanje za to?
Voljela me tražiti zakletve,
a onu koju sam ja tražio,
nije mogla, i ne može izreći
Tako jednostavnu
Nije ju bilo briga,
kada smetale su joj neke stvari
Pitam zdrav razum svoga srca:
kako zvati nekoga u brak,
kome kada pukne film,
izgubi granicu kontrole,
i pošalje preko 70 poruka
iako si ga ti prethodno
mnogim, mnogim porukama
obavijestio da te to izrazito,
ali izrazito smeta
Nije ju tada za to bilo briga
Ona je tada sam svoj zakon
Zakon, koji može ljubiti u dobru,
ali ne i kako bi trebao, i u zlu
Post je objavljen 29.04.2015. u 07:48 sati.