Ja sam Lana. I redovno posjećujem vaš blog. Vidjela sam da su se mnogi odvažili da vam pišu. Ja nemam problem sa vršnjačkim nasiljem. Nisam nasilna niti je neko nasilan prema meni. U razredu se svi dobro slažemo i ja ne znam da se u mojoj školi ikada dogodio neki nasilan incident. Nemamo čak ni verbalno nasilje. Šalimo se i zadirkujemo, ali se nikada nikome ne izrugujemo niti vrijeđamo. Vjerovatno se pitate kako je to moguće. Pa moguće je zato što svi puno radimo na prevenciji vršnjačkog nasilja. U našoj školi se često organizuju zajednički časovi. Npr. dva razreda skupa slušaju vani isti predmet, i to nam je prilika da se upoznamo i da nismo zatvoreni u mali svijet zvani "razred". Zbog ovoga jedni druge vidimo kao poznanike i prijatelje, pa puno bolje razmislimo kako ćemo se ponašati. A često imamo i radnje akcije u školi kada skupa uređujemo dvorište ili skupljamo stari papir ili tome slično. Ono što je daleko najvažnije jeste da jedni sa drugima komuniciramo. A ako smo stidni u školi imamo jednu kutiju u koju možemo staviti papir na kojem smo napisali šta nam smeta. I onda riješimo problem sa razrednikom. (Moramo napisati ko nam je razrednik)
I znate kako časovi odjeljenske zajednice prođu ili u nekoj bezveznoj priči ili se ne dogode? Eh, pa u mojoj školi toga nema, a nerijetko nekoliko razreda u isto vrijeme skupa ima čas odjeljenske zajednice. Skupa iznosimo probleme i skupa tražimo rješenja.
Kada bi svi radili kao mi bilo bi daleko manje nasilja.
Post je objavljen 27.04.2015. u 10:34 sati.