Volim ritam ulica koji ne podnosljivo brzo juri kroz grad. Cijelim bicem osluskujem meki dodir ovih izbrazdanih ulica kako disu.
Iznenadena mirisom i dodirom svih tih laganih ogrtaca kroz ulice grada pratim ritam i pokoravam se tempu.
... kad skinem te cipele za setnju, osjetim se laganom i samo svojom...
Samo ponekad... zastanem ... i dodirnem relikvije i znamenja koje bastinimo svi hodajuci kroz grad.
Tada zlatne duge ostaju iza mene i putujem kroz ove ulice sporije...
Post je objavljen 12.04.2015. u 10:17 sati.