Marketing
Depresijom Do Ovišnošću
Vjerujem da mnogo ljudi znaju o čemu pričam. Kreneš se liječiti, a kad te puste van, u totalnom si kurcu, nemaš volje za ništa....i ono najgore, osoba se povuče u svoja četiri zida. A u ta četiri zida nastaju čudne misli, pa i razmišljanje o suicidu. Volio bih vam reći samo ovo: odjebite s takvim mislima jer s tim nećete ništa postići. Većina vas zna da onaj koji je počinio samoubojstvo, sekundu prije bi odustao, ali je čin počinjen i nema mu spasa. Taj je gotov. I ta sama samoubojstva su kukavički čin pa ne želim vam kratit vrijeme s tom temom, iako vjerujem da ću vas tu i tamo baciti u suicid.. Pričati ću vam uglavnom kroz šta sam ja prolazio..
PA DA KRENEMO
Kad sam imao 15god, ubio mi se frend i to me jebeno pogodilo.Prije toga mi se susjed ubio u dobi od 14god. E tada mi je sve krenulo nagore, imao sam osjećaj da tonem, bio sam u kurcu, deprimiran. Kad sam prvi put pokušao samoubojstvo, spasio me pas koji je lajao dok nije došao susjed. Cijela obitelj je bila izgubljena, utučena. Znao sam da sam ja krivac te situacije. Par dana kasnije smo odlučili otići psihijatru, razgovor mi je dobro došao, a uz sve to, dobio sam i laganu terapiju.
Pošto to nije imao nikakvog efekta, odlučili smo potražiti pomoć u Zagrebu....Smješten sam u bolnicu za djecu i maloljetnike . U ustanovu KUKULJIĆEVA11. U početku me i bilo strah. al nakon 2dana, sam bio kao kod kuće. Moji su otišli kući i bio sam prepušten samom sebi. Iz dana u dan mi je bilo sve bolje i bolje. Uživao sam tamo.Bio sam opušten, ali kad smo dobivali terapiju, imao sam osjećaj kao da sam na nekim drogama,....divan osijećaj.
U bolnici mi je bilo super, bilo je ljubavnih veza, slušala se mjuza, čitali smo. Ja sam uvijek čitao Jacka Londona kojeg i dan danas čitam. Da ne duljim, kad nam tehničari nisu dali cigarete, kolektivno smo odlazili po injekciju prazina.......uglavnom, taj dio proveden u KUKSI, mi je bio najljepši u životu.....
A sad kako postati ovisan? Nije neka mudrolija. Primjerice kad jednom uzmete xanax i piete ga nekih pet,šest tjedana i tako u krug,,,,,fora je u tome da nam taj jedan xanax postaje slab i odmah udvostručimo dozu. No nakon nekog vrenena ni to nije dovoljno. Tada počnete tražiti lijekove koji će vas opustiti..No taj način života ne vodi nigdje, nego u rupu, u propast, travu, kokain, heroin.Kad shvatimo da smo ovisni , trebali bi pronaći nekakvu pomoć. Nije sramotno otići k psihijatru ili psihologu.
Za kraj,,...neki tvrde da se lakše skinuti s koke isl jer je terapija bazirana na lijekovima, subotex i slične pilsice. Kod nas tabletomana je drugačije jer se skidamo s tableta upravo tabletama....tu je cilj smanjivanje doze, i tako postepeno. Kod naglog prekidanja dolazii do apstinencijske krize, a to može uzrokovati jako teške zdravstvene probleme..
Ja sam se vrlo brzo riješio tabletomanije. Prvi korak je priznati sam sebi da si ovisnik, a onda direktno psihijatru, a ako je moguće ostati desetak dana na psihijatriji da liječnici mogu pratiti vaš napredak.....bio sam ovisan o diazepanima, znači o helexu, misaru, apaurinu, normabelu, prazinama i svakoj tableti koja je sadržavala diazepan.Četiri mjeseca sam čist i osjećam se bolje. Doduše, pijem tablete koje sam dobio, no ni jedna ne sadržava diazapen.U skorije vrijeme se nadam da će se i ova terapija smanjiti sve dok ne dođem na nulu.
Ako ikoga zanima nešto više o ovoj temi, neka mi se slobodno javi.....SVI ZA JEDNOGA, JEDAN ZA SVE ..........
Post je objavljen 05.02.2015. u 19:32 sati.