Marketing
Muškarci kojima sam pisala
Ljubav se u mene manifestira na poseban način. Vrlo rijetko sam sentimentalna, vrlo rijetko govorim o emocijama. No, kada frajeru želim pisati, znaj da sam pala, razbila se kao staklo vjetrobrana u milijardu bezopasnih komadića.
Ako mi se naroji milijun misli koje mu želim reći tek nakon što se rastadosmo znak je za posebnu vrstu pokazivanja naklonosti - pisanje.
Pronaći nekoga tko te toliko inspirira da mu možeš cijeli roman napisati, ili pismima (nekada), ili smsovima (sada), znate i sami da je vrlo teško.
Posljednji koji me toliko inspirirao pojavio se ovo ljeto.
Zbilo se brzo, žestoko i kratko trajalo. Jednostavno nije osjećao isto ovaj put. Kažem ovaj put jer je naša priča započela 4 godine prije ovog ljeta. No, bila je tako komplicirana, s toliko krivnje, grižnje savjesti, ludila koje lijepi, kida, a opet, to ludilo je moralo stati jer je bilo nepodnošljivo u svoj toj intenzivnosti.
I tako, toliko godina poslije vidimo se prvi put, a sve u meni je nahrupilo vani, kao da uopće nije prošao ni dan od zadnjeg susreta.
Njemu nije bilo tako, nažalost. Prihvatila sam to, kao da imam izbora, i evo, tek osam mjeseci nakon njega mogu koliko toliko racionalno mozgati o tome.
Pisala sam tek dvojici muškaraca prije njega, ok, možda istinski samo jednom, dok sam ovom drugom pisala o ovom prvom :D
I sada njemu, ovom posljednjem fatalnom.
U biti, njemu ni nisam toliko, poštivajući prostor koji je odabrao umjesto mene. No, da sam imala potrebu - jesam.
Podsjetio me što točno želim osjećati uz muškarca. I zbog toga sam mu zahvalna.
Možda i jeste krivac što više nema vrckavih priča o online susretima, no, meni je svojim pojavljivanjem vratio izgubljeni osjećaj.
Potisnuta sjećanja na emociju. Potisnute potrebe. Potisnute vrijednosti.
Zbogom, my darling 
Post je objavljen 24.01.2015. u 23:05 sati.