Malo sam zakasnio s blogom i nemogu da ne naškraban par svojih riječi o izborima u miloj nam zemljici. Nakon mnogih debata neznam više dali mi biramo predsjednika demokratske Republike Hrvatske ili pak biramo nekakvog diktatora ili cara, jer s obzirom na njihova obećanja i ovlasti predsjednika, sve to zvuci kao znanstvena fantastika. I tako se meni cini da se od nas opet radi magarce, bez obzira za koga glasali nakon pobjede sve ostane na nerealnim obećanjima. Našao se i tu mali Vilibor koji se izgleda, gledajući previše filmova, naučio uglavnom braniti šutnjom i ponavljati par parola o korupciji šta i nije neka novost u poštenoj nan domovini. Pa kako neko ko se nije pripremio za predsedničku debatu uopće može pripremiti za obavljanje predsjedničkih poslova pitam se ja. Odgovor je nemože. Mlada nada izbora nazvan je uhljebom od strane našeg lava, branitelja studenstkih prava, doktora Kujundžića čije ponašanje je na zavidnoj razini i na kojem bi mu sigruno zavidilo par seoskih bekrija te drumskih razbojnika. Al nema se tu sta rec, izabralo se, to je volja naroda i nema se sta tu osporavat. Kad ono, par minuta nakon pobjede, čuju uši moje najveci vic od stoljeca sedmog. Kolinda nam jasno i glasno kaže kako ćemo bit jedna on NAJRAZVIJENIJIH zemalja Europe. U taj tren sam shvatio jednu stvar, ili je Kolinda najveća lažljivica na ovom svijetu, ili namjerava biti predsjednica cijeli svoj život a ni život joj neće biti kraći od jedno 200 godina. I eto sutra sam se probudio, nije bilo one crvene zmije što me davi oko vrata rano u jutro, samo blagi djevičanski lahor što je pristizao s Pantovčaka.
Post je objavljen 20.01.2015. u 03:19 sati.