Sad nisam, valjda sam popušio. Možda je bilo dosta.
Upravo me sad lovi neka kriza, u ovih pet dana nisam je osjetio.
Ne ovu na psihičkoj bazi.
Do sad mi je bilo loše onako fizički.
Kašalj, nekakve turbulencije sa tlakom valjda, poremećaj probave, sve u svemu kaos.
Ali nekako sam uživao u tom kaosu, razmišljajući pozitivno, kako se rješavam nekog zla.
Da, posljednju cigaretu sam zapalio na badnjak oko 18:00, nakon toga više nisam pušio.
Moja želja se potajno počela ostvarivati, jer tinjala je negdje u meni.
Ima već više od pola godine da sam pisao o tome kako bih volio prestati s pušenjem.
Iz više razloga, ali čekao sam tu svoju odluku.
Jer jedino ako ja i samo ja, odlučim da želim prestati, tada je to moguće.
Moguća su raznorazna čuda, pa kako onda nebi i ovo bilo moguće.
Nisam se hvalio niti zvonio na sva zvona da prestajem ili da sam prestao, jer znam da kriza apstinencije traje, i da ima svoje valove i dolazi na momente snažno.
Prvi puta doživio sam to u vojci nakon što sam drugi dan odlučio prestati nakon nekih 7 godina pušenja.
I uspio, pauzirao sam 7 godina.
Onda opet počeo iz zezancije, pretvorilo se opet u pravo pušenje vrlo brzo.
Ovaj put sam bio malo "jači " pušač, ozbiljniji i iako sam imao želju da prestanem, nisam mogao. Sada traje razdoblje pušenja malo više od 8 godina.
Sve do ovog badnjaka. Ali ni sada još ne mogu reći da sam prestao, jer tek sam počeo sprovoditi tu svoju "odluku" da prestanem. Trebat će izdržati sve nalete želja i željica za tim "otrovnim štapićem ".
Valjda se poklopilo, jako sam kašljao, prehlada, umor, prepušavanje, želja koja tinja i najjače od svega muljaža !
Zašto muljaža !?
Pa ne znam kako nazvati kad djetetu kažeš da nemaš za Mcdonalds ( pa skoro nikada) ili da nemaš za keksolino !
A onda odeš i kupiš pljuge !!
Kak to onda objasniti djetetu.
To je jedan od razloga, ali samo on nije bio dovoljan.
U posljednje vrijeme sam se stvarno napušavao, već do nekih 11 ujutro zdimio bih pol kutije, a da nisam još ništa ni jeo.
Znalo mi se i povraćati ujutro nakon prvih dimova, ali ne, ja i dalje pušim.
Toliko ode daleko ta ovisnost da si zapravo svjestan kako se zbilja truješ, ali ono doslovno, osjetiš to.
Osjetiš da ti ne paše, ali uporan si i dalje to radiš.
Pa si misliš ko je tu lud !?
Naravno, jedan veliki razlog je zdravlje. Znamo da je kampanja protiv pušenja sve jača, ali skoro da bih se kladio da su današnje cigarete dosta otrovnije nego su bile mojim starcima, kao i sve, od hrane, zraka i svega ostaloga.
Ovaj post sad pišem jer me nakon badnjaka tek sad čopila kriza i želja da idem zapalit.
Možda mi i ovaj post pomogne da izdržim, a možda isto tako pomogne nekome tko se tek planira boriti sa prestankom pušenja.
Moja teorija i saznanje je takvo da svatko, ama baš svatko može prestati, zapravo mu treba samo odluka, koliko god pušio dnevno, jednu , dvije,tri ili više kutija.
Samo odluka - to zvuči vrlo jednostavno ali nije baš samo tako doći do nje !
Mora biti stvarna, prava i čvrsta - odluka !
Odluka ne može i ne smije biti vezana s nekim datumom kao npr : prestat ću za Novu godinu, ili nekog drugog događaja, nema planiranja prestanka, on se mora dogodit kad odluka bude donešena, u nama.
Odluka može biti satkana od nekih razloga, ali mora biti odluka - naša i prava.
Mnogi su prestali jer su morali ili su se uplašili doktorovih riječi.
Ne želim takvu odluku i takav prestanak, želim odlučiti sam i to onda kad ne moram !
Kad želim ! A želim sad !!
Iako sam već popio svaki dan kavu bez cigarete, i pokoju pivu, čak sam i belu karatao bez cigarete, ne mogu još reći : prestao sam !
I sve je bilo ok, do sada i za sada. Danas je bila ta jedna želja koja upravo slabi. Bit će toga još, tih naleta.
Čak od badnjaka nosim onu načetu kutiju u kojoj ima 12 cigareta.
Još nisam posegnuo za njom.
Tu je, na ormariću, kad idem van stavim je u džep.
Pogledamo se, pozdravimo.
Možda testiram sebe, da vidim jel konačno bilo to ono pravo vrijeme koje čekam.
Tražio sam od svemira snagu za to, sad sam je dobio i na meni je da je sačuvam i da u kutiji i dalje bude 12 cigareta.
Bio bih sretan ako uspijem !!
Neću nikad reći da neću nikad više zapalit, jer nisam vidovit.
Ali eto, nadam se da ću izdržati ove neke navale krize.
I da neću djetetu lagati da nemam za keksolino, samo zato da mi ostane za cigarete !
Zadnje pare želim dati za keksolino, a ne za cigarete, jer kao što znate - pušač uvijek sklepa lovu za pljuge !!
****************dodatak 1. ************ 29.12.2014. negdje oko 17:00 ***********
.....kao savjet od prijatelja-blogera Plastik ( hvala) dodajem si sliku, jednu od jučer snimljenih da mi bude kao podsjetnik i kao dodatna snaga u borbi.......