Marketing
Zalazak otoka
Mogao je biti naslov i : Otočki zalazak
Ali i jedno i drugo je ispravno.
Otočki zalazak je poseban.
A dalo bi se pričati i o "zalasku" otoka, odnosno o tome kako je živjeti na otocima.
Znamo svi kako je težak život na otoku, pogotovo ako pričamo o nekim prijašnjim vremenima.
Igrom slučaja boravio sam svako ljeto na otoku, i to ne bilo kojem, na Korčuli.
Neke stvari ti se toliko urežu u pamćenje, da ih je nemoguće izbrisati.
Kako da zaboravim tu obitelj s Korčule, Seku i njenog supruga Drageta.
Kako da zaboravim njihovo gostoprimstvo, veselje, ali i dašak tog teškog života na otoku.
Nisam kao klinac toliko shvaćao zašto se oni toliko vesele picekima koje su im moji uvijek donijeli, ili jabukama.
Jer to je nama bilo normalno, mesine, voća i svega ostaloga.
Imao je Drage tu barku, išao je u ribe. Kad ćemo po' u ribe - znao je pitati mog starog.
Čak smo i zezali Drageta jer često je dolazio doma prazne mreže.
Na parangalu mu se od 50 udica znala ulovit jedna ili dvije ribe. Ali on nije odustajao, stalno je pokušavao ulovit ribu, jer to je život otoka.
Tako smo dolazili svako ljeto u Blato na otoku Korčuli, sve do one ratne godine.
Prvi put sam na Korčuli bio još u majčinom trbuhu.
Nakon te ratne godine više nisam bio tamo.
Godine su prošle, zovu me da dođem, ali nikako. Koliko god Lijepa naša bila mala, toliko je svake godine sve veća, sve mi je dalje i dalje Korčula.
I Seka i Drage su znali dolaziti kod nas u Zagreb, obično kad bi trebali kod doktora, pa su kod nas prespavali.
Nedavno je bila Seka sa jednim od unuka, na pregledu.
Još uvijek je jaka žena, pozitivna, vesela, veli da je čak Drage prestao i pušiti i da se konačno malo udebljao.
Jer sjećam ga se da je imao uvijek jedva 60 kila.
Nije život ništa puno lakši ni sada, ali vjerojatno odiše pozitivom, zajedništvom i ljubavlju.
Jer to je ono što pamtim u tih možda petnaestak odlazaka na Korčulu.
Iako nam je često glavno jelo bila pohana tikvica, pipuni i ostalo zdravo voće i povrće, nitko nije bio gladan.
Nitko nije bio gladan jer nije falilo niti ljubavi, niti sreće, niti zadovoljstva.
Još me Seka zeza kad me vidi, jer sam jednom davno svojima rekao kak sam bio gladan na Korčuli jer smo jeli pohane tikvice, a ja bi u tim pubertetskim godinama pojeo sam jednog piceka za ručak.
Sada shvaćam kakav je život bio (ili još je) na otoku.
Znam koje stvari su utjecale na mene od tada.
A to je ono što sam vidio tamo - međusobno poštovanje, zajedništvo, ljubav i povrat te ljubavi u oba smjera.
Bilo mi je na početku čudno vidjeti kako sin zagrli majku, a čak je bio stariji jednu godinu od mene.
Jer mi u svom nekom okruženju i podneblju nismo to baš tako imali.
Kako je odnos kćeri ( mlađa od dvije kćeri) prema ocu i majci tako poseban.
Najstariju kćer mislim da nisam ni vidio, osim na slikama, jer živi u Australiji.
Ne znam jel Drage još hrani gudine, da li skupljaju kišnicu, jel mu pošlo za rukom uloviti i koju ribu, ima li još onu Tavriu koju mu je Seka kupila od odštete, jer ju je trknuo auto na zebri jednom u Zagrebu, ali znam da su skupa, koliko god bili raštrkani po svijetu.
Ne, nije ovo Dragetova barka, eno ga u pozadini, otisnuo se prema pučini.
Baca mrižu, a uskoro će nevera !
Ajde Drage pusti to, Seka te zove na večeru !!
Izist ćemo tikvice, a sutra ćemo po' u ribu !!
A i nevera će !!
-----------
...evo jedna stara otočka :))))
**************************
Bila je ovo jedna "platnena" priča, temeljena na stvarnom događaju.
Ima više poanti, ali zajednička je da ljubav sve pobjeđuje, prema čemu god i kakva god. Ali bez ljubavi nema života, pa ni na otoku !!
Zato vam dragi moji želim osim puno zdravlja i puno ljubavi !!
U svim mogućim situacijama, podnebljima i godinama !
PS,.......ak ovako nastavim s platnima, mjenjajući veličine, po tome mi deseto platno neće stati u stan :)))))
Post je objavljen 19.12.2014. u 18:20 sati.