Godišnjica je Tuđmanove smrti ...
Iako dr. Franjo Tuđman nikad nije poželio sljedbenike poslije smrti, nije poželio kult ličnosti, nije poželio ništa što nalikuje titoističkim bezumnim jednoumnim spominjanjem lika i djela, mala je linija koja razdvaja samog Tuđmana od titoističkog kulta ličnosti.
Tu liniju je najbolje naglasila Kolinda Grabar Kitarović započinjući svoju predizbornu kampanju riječima kako je tuđmanova sljedbenica u ideji stvaranja Hrvatske za hrvatske ljude. Državotvornost koja služi domaćim ljudima.
Sve ostalo je podređeno tom cilju. Hrvati su suvereni, politički narod i imaju pravo na državu (po svom ukusu). Politička sloboda, nacionalna sloboda koja proizlazi i potiče gospodarsku slobodu.
Misao hrvatskog čovjeka koji postoji i gradi svoju opstojnost na vlastitim naporima.
Bilo je i većih nacionalnih boraca, ali nitko nije ustrajnije približio tu borbu običnom (herojskom) čovjeku. U Hrvatskoj je trebalo pružiti nadčovječanski napor osloboditi politički obespravljene obične ljude (koji kao društvo moraju sudjelovati u stvaranju boljitka ovog naroda i države).
Sociološki, društvo je složena pojava koju možete graditi i razgrađivati. Društvo može u svoju korist biti politički organizirano, ali i politički organizirano na svoju štetu. U toj složenosti, Franjo Tuđman je ustrajno žrtvovao vlastiti život u borbi za pravo Hrvata na pravo. Obespravljene je podupirao. Nisu samo Hrvati na popisu njegovih ustrajnih pokušaja pomoći obespravljenima. U isčekivanju drugostupanjske presude grupi bosansko hercegovačkih Hrvata, uz braću u toj zemlji, zastupao je i humanitarno pravo prema svim građanima BiH u ratnom vihoru koji je zahvatio BiH pri srpskoj agresiji ...
Sustavno izjednačavanje žrtve i krvnika, sustavno izjednačavanje posljedične politike i politike osvajača (genocida i agresije)(ne zaboravimo kako agresora može zaustaviti samo sila) dovela je do medijskog krivotvorenja povijesti i činjinica ... ali samo na verbalnoj razini. Činjenično stanje (razumnim i savjesnim razlaganjem) je polazno stanje u tumačenju povijesti. Tko se izgubi na bespućima, nije morao ni kretati.
Tuđman je svoj put započeo osnovnom mišlju o pravima (običnog) čovjeka. Slučajno se taj čovjek naziva Hrvatom. Zbog tog nije nacionalist.Samo politički organiziran i nacionalno osvješten.
Veličina Tuđmana je upravo u univerzalnosti politčke misli. Kad izbacite pridjev hrvatsko, sva njegova politička misao poprima univerzalnu vrijednost (što zapravo znači kako je uistinu univerzalna). Zbog hrvatstva u toj politici postala je još univerzalnija (i svojstvena; u svjetskim okvirima, vrijednija). Zbog te univerzalnosti, njegovi su politički oponenti s velikim trudom napadali upravo tu njegovo odliku, univerzalnost). Združeno.
Tuđman (misao) za sva vremena.
Franjo Tuđman nije svojim sljedbenicima ikona, njegova politička misao i političko djelovanje je inspiracija za pravednije društvo.
Pored Tuđmana, ovi nisu kukurikavci već kokošari ... koji našu Hrvatsku uništavaju i rasprodaju (za Judine škude). A svjetska klika tek bezuspješan pokušaj manipulacije osnovnim ljudskim pravima ...
Tuđman i poslije fizičke smrti politički živi.