Znam da je dobro biti optimist, i znam da nije dobro biti pesimist.
Ali ne možeš na silu biti ili jedno ili drugo.
Ima li uopće totalnog optimista, onaj koji sve baš vidi skroz pozitivno?
Ako ima, blago njemu, jer što god ti se dogodi, dobro je biti optimističan.
Isto tako znam neke koji su veliki pesimisti, i baš njima se znalo dogodit baš ono što su "predviđali".
Nešto što su unaprijed osudili da će biti loše.
A oni koji su vjerovali da mora jednostavno bit dobro, nekako često su i dočekali nešto dobro.
Teško se "preorjentirati" da budeš optimist, ako to nisi po prirodi, jer to je nekako stvar vjere unutar čovjeka, ne može se na silu.
Kad razmišljam o sebi u tome svemu, nekako naginjem i na jedno i na drugo, s tim da oduvijek ipak nekako vidim ono svjetlo na kraju tunela, jer znam se nekad uloviti da razmišljam "što ako ovo ", "što ako ono" u nekom pesimističnom obliku, ali kraj nečega što se događa ipak vidim pozitivnim i kao da znam da mora biti na kraju dobro.
Bilo je puno situacija gdje sam se iznenadio koliko sam smiren, a dogodilo se sranje, nekad i veliko.
A znam da nisam bio oduvijek tako smiren, nego sam se bojao i pomišljao "što ako "!!
E sad, jel se to "istrenira" ili te život i nešto nauči.
Ostati smiren je lakše ako vidiš ono "svjetlo na kraju", jer znaš da će biti ok.
Ideš dalje, život ide dalje.
Eto, neću se sad raspisati, jer moglo bi se tu sad mnogo toga još dodati, nego ću stati.
Svi smo nekak prehlađeni doma, žena je jako loše, ide po neki antibiotik.
Malo odmora ne bi škodilo..
Sve će biti dobro !!
Znam da smo mi u stvari veliki optimisti, svi od reda, svima nam je čaša napola puna.
Tako i treba.
Evo vam i dokaz da smo optimisti :
Mi svi, čak i polucrni kruh nazivamo polubijelim :)))))
Stvarno smo klasa "optimist "!
Post je objavljen 28.10.2014. u 17:21 sati.