Nakon dvanaestak godina naukovanja kod Marpe Prevoditelja Jetsun Milarepa se vratio na kraće vrijeme u svoj zavičaj u dolinu Tsa gdje je susreo nekoliko ljudi koje nije vidio desetljećima još od svoje mladosti. Saznao je da mu je majka odavna umrla, a sestra Peta Gyaltsen je nestala. Rođaci koji su bili odgovorni za otimačinu njegovog imetka, dok je bio još dijete, a nakon rane smrti oca, oni su još uvijek živjeli tamo, prepoznavši ga napali su ga kamenjem, batinama, strijelama, psima... Osobito stric koji ga je jako mrzio, ne bez razloga nego radi strašne osvete koju je Milarepa proveo kao mladi praktičar crne magije, a u kojoj su život izgubila sva stričeva djeca. Kad je jedva preživio susret s rođacima sklonio se u špilje iznad doline Tsa. Tu ga je pronašla Zesay, zaručnica s kojom je imao dogovoren brak još u djetinstvu, a zatim se pojavila i stara tetka (sestra njegovog oca) koja je još uvijek bila vrlo prepredena kao i u mlađim danima kad je zajedno sa svojim bratom (prije spomenutim stricem) sudjelovala u otimačini imetka i ponižavanju Milarepe, njegove majke i sestre, o tome susretu govori ovaj odlomak. A o susretu sa Zesay već je bilo riječi, taj odlomak sam preveo i preporučam ga pročitati
http://vajrapani.blog.hr/2013/01/1631411166/zesay.html kao uvod u ovaj nastavak koji se nastavlja baš tamo gdje on završava. Sretno s čitanjem, a s razumijevanjem i kronološkim povezivanjem u cijelinu niza raznih do sad ovdje prevedenih odlomaka osobito :-))
Saznavši da mi nije stalo do kuće niti polja, moja tetka je počela kalkulirati, budući da sam objavio namjeru pridržavati se dosljedno uputa svoga Učitelja, pomislila je da bi možda ona mogla dobiti to imanje za sebe. S tom nakanom posjetila me donijevši nešto ječmenog brašna, maslaca, chhang-a i druge hrane rekavši:"Prije nekog vremena ponijela sam se loše prema tebi, bila sam u duboku neznanju, ali sad budući da si ti moj nećak i da si religiozna osoba, moraš mi oprostiti. Ako mi dopuštaš ja ću obrađivati tvoje polje, a tebe opskrbljivati hranom." Na to sam pristao odgovorivši: "Neka bude tako. Molim te opskrbi me količinom od dvadeset mjera ječmenog brašna mjesečno, ostatak ti možeš uživati, slobodno obrađuj polje." Otišla je vidno oduševljena tom pogodbom. Dva mjeseca dostavljala je brašno po dogovoru, a onda je došla i rekla: "Ljudi mi kažu da ako budem obrađivala tvoje polje, tvoja božanstva zaštitnici će mi nanijeti zlo, budući da posjeduješ magijske moći." Da ju umirim rekao sam: "Zašto bih ja sada prakticirao magiju? Naprotiv ti ćeš steći dobre zasluge ako nastaviš obrađivati polje i opskrbljivati me kao što sada radiš." a ona je na to rekla: "U tome slučaju hoćeš li biti tako dobar da se zakuneš kako više nećeš prakticirati magiju, na taj način ćeš umiriti moje strahove. Sigurno nećeš imati ništa protiv!" U tome trenutku nisam bio siguran što smjera s time, ali držao sam da je dosljedno s mojim pozivom da udovoljavam drugima, pa sam se zakleo u skladu s njenom željom, a ona je nakon toga otišla vrlo zadovoljna.
Odlomak koji slijedi nakon toga ovdje neću prevoditi jer se ne tiče izravno zgode s tetkom nego se radi o Milarepinim promišljanjima o duhovnim pitanjima u sklopu kojih je donio odluku da krene dalje prema meditacijskim špiljama koje mu je preporučio Marpa Prevoditelj. Da se ne izgubimo u digresijama preskačem taj dio, koji je usput budi rečeno, prekrasan i sadrži opis Milarepinog sna i pjesmu koju je nakon čudesnog sna otpjevao. Tome odlomku možda se vratimo nekom budućom prilikom. Sada nastavljamo dalje nakon Milarepine pjesme gdje se tekst nastavlja po pitanju tetke kalkulantice koja je još jednom došla k Milarepi prije nego je on zauvijek napustio svoje privremeno boravište u špilji iznad rodne doline Tsa.
... otpjevavši tako odlučio sam poći i nastaviti meditaciju u špilji Dragkar-Taso. Dok sam se spremao poći na put stigla je moja tetka sa šezdeset mjera ječmenog brašna, iznošenom odjećom od kože, jednim komadom dobre tkanine i s nešto maslaca i masti zamiješanog u obliku kugle. Rekla je: "Moj nečaće evo ti naknada za tvoje polje koje ti je ovime isplaćeno. Uzmi to i idi nekamo daleko da te više ne čujem i ne vidim, jer susjedi mi kažu ovako:' Thopaga nam je u prošlosti uzrokovao mnogo nevolje, ako ćeš ti i dalje ustrajati u poslovanju s njime i služiti mu sigurni smo da će nam još više naštetiti i pobiti preostale stanovnike ovog kraja. Radije nego da to dopustimo mi ćemo vas oboje ubiti!'. Sigurnije je stoga za tebe da odeš u neku drugu zemlju. Ako ti ne želiš otići zašto bi mene nedužnu žrtvovali? Ali nema niti najmanje sumnje da će pokušati ubiti tebe!"
Znao sam da ljudi ne bi tako govorili i zato sam joj ovo rekao: "Da nisam vjeran svojim religijskim zavjetima ne bih se suzdržavao od primjene magije u svrhu povratka vlasništva nad poljem. A i mogao bih jer zapravo nisam se zakleo da neću to učiniti pod ovakvim specifičnim uvjetima. Budući da sam u posjedu takvih velikih magijskih moći s najvećom lakoćom mogao bih te slomiti da bi u trenu od tebe ostalo samo blijedo izmoždeno truplo, ali neću to učiniti, jer na kome bih ja prakticirao svoje strpljenje ako ne na vama koji ste me povrijedili? Ako noćas umrem što će mi polje ili tih nekoliko tvojih stvari koje si mi donijela? Strpljenje je, kaže se tako, najkraći put do buddhinstva, a ti si moja tetko, upravo osoba na kojoj moram vježbati strpljenje. Štoviše vi, moja tetka i moj stric, upravo ste vas dvoje poslužili kao sredstva koja su me privela ovome životu renuncijacije. Iskreno sam vam zahvalan na tome i zauzvrat za vaša djela prema meni uvijek ću moliti za vas kako bi i vi postigli buddhinstvo u nekom budućem životu. Ne samo da možeš uživati polje nego uzmi i kuću!" Tako sam joj sve u detalje objasnio. "Što se tiče mene, koji sam život posvetio potrazi za Istinom, potrebujem jedino instrukcije svoga Učitelja i ništa drugo. Dobrodošla si dakle i na polje i u kuću." rekao sam i na kraju otpjevao ovu pjesmu:
Gospodine, Učitelju, po Tvojoj Milosti živim ovaj asketski život
Moje blagostanje kao i moji jadi poznati su Tebi!
Čitava Samsara vječno je zapetljana u Mrežu Karme
Tko za nju čvrsto grabi odsijeca svoju vlastitu Suštinsku Nit Spasenja
Žetvom zlih djela ljudska rasa je prezaposlena
A takva rabota nije drugo nego kušanje patnji Pakla.
Izrazi privrženosti prema klanu i rodbini Đavolji su Dvorac*
Graditi ga znači pasti u Plamen.
Zgrtanje blaga je ustvari zgrtanje imutka u korist drugome, a protiv sebe
Jer što čovjek tako zgrne ispostavlja mu se kao zalihe prikupljene za vlastite neprijatelje
Veseli užitak u vinu i čaju zapravo je ispijanje soka od akonita (jedića prim. prev.)
Ispijajući ih ljudi potapaju svoju Suštinsku Nit Spasenja
Cijena koju je moja tetka isplatila za polje su stvari proizašle iz gramzljivosti
Pojesti tu hranu uzrokovalo bi rođenje među Gladnim Duhovima
Savjet moje tetke rođen je iz gnjeva i osvete
Izreći takvo što povlači za sobom opći nemir i destrukciju.
Što god posjedujem i polje i kuću,
Sve uzmi, o tetko i sretna budi s time.
Čistom devocijom perem sebe od ljudskih skandala
I svojom ustrajnošću udovoljavam Zaštitnicima.
Suosjećanjem pokoravam demone;
Svu krivnju bacam u vjetar
I uvis podižem svoje lice.
Kad sam tako otpjevao moja tetka je samo rekla: "Istinski religiozna osoba trebala bi biti poput tebe moj nečaće. To je zaista hvalevrijedno."
Zatim je otišla vrlo zadovoljna.
Moj osvrt:
Počeo sam pisati neki osvrt ali sam sad sve obrisao. Nije bilo politički korektno. Sve češće tako nešto brišem, prešućujem, radije mislim na nešto treće. A onda opet shvatim da to nije riješenje. Treba težiti direktnom izričaju, a ne zatomljenju istoga. U korektnosti koju nameću provizorni autoriteti koji su bez valjane osnove nema ništa korektno. Koliko samo kalkulacija na svjetovnjačkoj ravni, kakva ludost... ne mogu čupati riječi o tome, gadljivo mi je. Kad vidim neke ljude koji su po svim kriterijima današnje svakodnevice uspješni, pa čak i iskreno dobronamjerni ali na osobnoj razini lutaju u nekim šablonskim shemama, u čudnim ideološki izabranim polovičnim shvaćanjima... Zašto to mora biti tako, to samo karma zna, nije njima lako, meni je ipak malo lakše što nisam u njihovoj koži, makar niti ova moja nije bogzna što :-P
No dobro. Ovaj tekst je o tetki kalkulantici, koja uvijek pokušava nešto ušićariti za svoj probitak. Iako je već u početku znala da Milarepa neće tražiti svoj posjed za sebe došla je prvo s pogodbom, a zatim ishodila i da se njoj osobno zakune kako neće pribjegavati magiji, kao da joj "umiri strahove", a na kraju niti tu pogodbu nije htjela ispoštovati nego ohrabrena obećanjem koje je iznudila je došla na kraju sa pričom da će ga seljaci pokušati ubiti ako ne ode. Dolazi na kraju da ga velikodušno isplati iz polja i još ga "dobronamjerno" upozorava na zavjeru protiv njegovog života. Međutim dotle je već Milarepa prozreo njene laži, u zavjeri je samo jedna osoba, sama tetka kalkulantica. Dobila je i više nego je tražila i kuću i polje. Da li joj je to bilo dovoljno za sreću reći ćemo kasnije.
Svi smo mi kalkulanti, vječno u nekakvim trvenjima za pogodnim situacijama i u averziji prema nepogodnim. Parole današnjice će reći da je to normalno jer drugo niti ne postoji niti ne može postojati. O parolama današnjice ne bih. Kakve parole takva i današnjica i obrnuto.
Pitanje je zašto neki ljudi ostaju spletkari do kasne životne dobi. Da li su toliko ludi da vjeruju kako će imetak uzeti sobom u smrt ili pak kalkuliraju da će tim imetkom koristiti svojim naslijednicima na ovom svijetu? Ako je prvo onda je to ludost zaista (Milarepa pita tetku "Ako noćas umrem što će mi polje ili tih nekoliko tvojih stvari koje si mi donijela?") a ako je drugo onda pitanje je logično kako plodovi gramzljivosti jedne osobe mogu biti na korist drugoj? Zatrovat će i nedužnu osobu takvi plodovi ako ih bude uživala. Kao što pjeva Milarepa: "Cijena koju je moja tetka isplatila za polje su stvari proizašle iz gramzljivosti. Pojesti tu hranu uzrokovalo bi rođenje među Gladnim Duhovima."
Teško se promijeniti kad je čovjek star. U vitalnoj životnoj dobi trebalo bi neke dragocjene stvari integrirati u um kako bi bile s nama onda kad zagusti... A zagustiti će sigurno, to je zapravo jedino sto posto sigurno. Nažalost u mlađoj dobi na takve stvari najčešće se frkće nosevima i koluta očima ili u najblažem slučaju sliježe ramenima.
Bilo bi dobro kad bi frktači i kolutači mogli razumijeti da ne frkću i ne kolutaju na nešto izvan sebe, na nešto čega se moguće otresti pod još jednom parolom današnjice koja veli "pa meni to baš nije nešto..." Ali kad bi to mogli razumijeti onda bi već bili na konju :-))
Priča o tetki kalkulantici tu ne završava, za razliku od njenog brata, Milarepinog strica koji je umro u ogorčenju, ona se nakon bratove smrti iskreno pokajala, krenula tražiti svoga nećaka, pronašla ga u udaljenom kraju u pustinjačkoj nastambi gdje s njime boravila neko vrijeme i ponovno pronađena sestra Peta Gyaltsen. Susrela se tako i s nećakom i nećakinjom, molila za oprost i dobila ga. Prema Jetsunovim riječima, ta nekada demonska osoba do kraja života ostvarila je Duhovnu Emancipaciju.
O okolnostima tog ponovnog susreta već je u detalje bilo riječi ovdje: http://vajrapani.blog.hr/2012/11/1631217091/posjet-zle-tetke.html
U nastavku ovog odlomka kad je Milarepa konačno krenuo iz doline Tsa prema hermitnjaku Dragkar- Taso Milarepa kaže da je stvari koje mu je tetka donijela kao otplatu za polje ipak ponio sa sobom. Pitanje za diskusiju zašto te stvari nije ostavio kad ih je u pjesmi pred tetkom energično otpisao kao potencijalni uzrok rođenja u domeni Gladnih Duhova. Da li se jednostavno predomislio jer bi mu mogle trebati na putovanju u daleku pustinjačku špilju ili može biti još kakav razlog?
Post je objavljen 22.10.2014. u 19:48 sati.