Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/gjuroo

Marketing

Gost autor


Predgovor i uvod:
Moj dragi prijatelj Kifla s vremena na vrijeme podijeli sa mnom neku osobnu zabilješku u pisanom obliku. To traje negdje od srednje škole ili početka faksa. Još uvijek čuvam neke papire po kojima je pisao prostoručno ili na pisačoj mašini. Uvijek su me oduševljavale priče i slike koje su izlazile iz tih tekstova i već nekoliko puta sam mu zaprijetio da ću to objaviti na blogu jer mislim da je vrijedno dijeljenja. Eto, da ne ispadne da samo prijetim, ovom prilikom objavljujem zadnji tekst kojeg mi je poslao i zahvaljujem autoru na dopuštenju.
Dame i gospodo... Read and weep!



Zarobljen u trenu

Kao da stvarno trebam zaustaviti promatrača,
koji gasi sve lampe, na nepregledno velikoj promenadi,
koje kao magneti privlače moje zvijeri u tami,
dok one začarane kruže oko plijena,
jednostavno, svi smo mi sa sobom sami.

Režim zavijem, plačem i slinim,
znajući da zapravo ničega nema u nadi,
sve samo hinim,
jer pomisao da sve je u čežnji, u strasti, blijedi .
Kao hijena, trgam komade tek nekog prošlog trena,
koji niti smrdi niti miriši.
Ali i smrdi i miriši, a ne postoji…

Kao kad uhvatim sebe u prekrasnoj slici,
kao kad sliku u sebi bojim,
i shvatim na tren da tada ipak nisam bio u trenu,
da ne postojim.
Zavlada siva odavde do vječnosti i vrati se natrag,
ne kao roza ili ljubičasta već kao purpur,
jer tako je jača,
dimenzijom svjetla, a ne tame
jer tako baš hoću, sada i ovdje
I ništa više ni manje.
Kao kad pomislim da stvarno postojim,
provedu me snenog, kao pajaca na žici
i ne bojim se biti ljubavi svladan,
kao pali anđeo gol na ulici,
promrznut, gladan…

Tada osjetim se zarobljen u trenu,
potpuno jadan, mrtav u snu,
a i dalje sanjam.
Zatvoren u krugu vječnog života,
kao i cijeli ovaj svijet… šaren i silan,
ostaje samo još spoznaja jedna,
zamrznuta živa.

Ostavi na miru promatrača...
Ostavi na miru promatrača…
Ostavi na miru promatrača…
Ostavi na miru promatrača…




Post je objavljen 20.10.2014. u 16:58 sati.