Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/himmelkreis

Marketing

Riječi



Nekih riječi plašio sam se
I nisam ih mogao dosegnuti
Bile su mi poput vrata bez ključaonica
Poput bogomolja u koje nikada nisam ušao
Tad bio sam parija pred Šivinim hramom
Kad slavio se Festival svjetla
Pred nekim riječima nakostriješio bih se
Pokušavajući im dostići ograničenja
Pred drugima naježio bih se
U toplini vratne kralježnice
A nedostajanje bi me stlačilo
Do krvavog titraja sekunde

Neke riječi bile su Tvoje
I čipkom osmijeha si ih donosila
Dok alabastrenu bočicu s nardom otvarala si
A ja sam Te zamišljao u radosnom psalmu posutu cimetom
S ovom izmaglicom jutra što se rosi na obrazu
I ćutio praskozorje Orijenta na usnama
Ni stvarnost me ova ne pokolebava
Fantaziju dohvaćati i prizmatične joj fragmente
Uslagivati negdje gdje željom zakivaju se prvi početci misli

A stvarnost ova su hodajuće tuge
Posvuda na avenijama ulaštenih fasada
I lica ova što tuge nose i koja grabe tu stvarnost
Za vrat, za srce, za stomak ju zgrabe
I svatko svoju tugu izmjerava, podebljava
S namjerom, ili u inerciji bez izlaza
Pričajući priče o tugama s kojima će se
Zaraziti cijeli kontinent
A stvarnost ova su hodajuće tužne ljuske posvuda koje su odustale
I umiju samo tugom odživljavati svoje praznine odustanaka
Trajući u tom odživljavanju važnim pričama o svojim samoćama
U koje bi željeli primiti podstanare
O, ne želim takvih priča!
Ne želim priče hodajućih tužnih ljusaka s podstanarima!

Ja želim samo čistu riječ – voljeti!
Kao što kap rose voli zoru na travci
I želim nutrinu svoju preokrenuti do nje
I tada pogledati se u njoj, u svakome
I čuti tu meni nedozvoljivu riječ s usana
Do vaših očiju, na vašim jezicima, vašim šutnjama
I tada znat ću je li to moja riječ koju nisam bio dosegnuo
Tada znat ću smijem li je uzeti, imati ... dati ...



.

Post je objavljen 06.10.2014. u 18:56 sati.