Rana mala, stajala je
sve do sada
čekala me u divljini
gledala me u tuđini
Rana stala, da zanese
More nježno, od sva šuma
Da pogladi sav ju vjetar
Mirisima krajnja juga
Stala rana, da se steže
Ruke da si, ne poreže
Morem zlatnim, slanom pjesmom
Papirnatog je traga čežnja
Rana sva se, u meni stvara
Dok vidim sunce,
u sumrak večeri
A negdje u njenom srcu
tamo se moj dan bijeli
Post je objavljen 26.09.2014. u 20:04 sati.