17.40 sati A eto kako sam ovako misli mi vrludaju. Došle su tako do pradomovine mi. Kad sam ono još rođen na planini Svilaji. Ah sjećam se bakre, grebe, čatrnje, ognjišta… i prelijepih priča mojih baka. Nadahnuća nemam ali potrebu imam koji redak darovati Svilaji svojoj: 'Svilajo lipa li si draga ti jer visiš kao peka povrh Gospe Sinjske i sviju vlaja, junačina,koji zemlju oru, gnoje, siju, žanju i ljube. Svoju zemlju Hrvatsku. O hvala Ti Bože hvala što imam svoj prazavičaj koji planina Svilaja se zove. E jesam pa jesam DITE IZ SVILAJICE GDI MATER NE RAĐA KUKAVICE. Oja noja oooj.
Post je objavljen 23.09.2014. u 08:39 sati.