Htio bih samo napomenuti da je vikend bio odličan.
Iako još službeno nije jesen, čini mi se da je vikend bio baš pravi, onako jesensko-sunčano-mirisno-plodovito-šareno odličan !!
Malo se radilo, pa se puno uživalo, brali se jesenski plodovi i čak je bilo danas i vruće na suncu.
Ispucalo se i fotki, družilo se i ispraznilo se bateriju na foto-aparatu.
Ispijajući kavu nakon ručka na otvorenom, malo sam uhvatio signala i zavirio na blog.
Pročitao sam dva posta, jer mobitelu treba sto godina da nešto otvori, a ionako je prelijepo vrijeme za internetstvo.
I nakon svih tih jesensko-sunčanih događanja i usputnih fotkanja pročitam cyranovu pjesmu na njegovom blogu.
I čitam slova, a zapravo vidim slike na postu, jer osim napisane pjesme cy je zapravo ubacio brdo fotografija svojim opisima, a ja nekako slučajno zadnjih dva dana slikarim okolo.
Pjesma mi je odlično sjela i ovim putem je želim ponovo zavrtiti na našoj traci, jer pjesma to zaslužuje.
Barem si tako mislim.
Pjesma je bez naslova, ali ja ću joj ovdje ipak dati neki naslov i malo ubaciti fotki ( iako joj uopće ne trebaju fotke ; neke sam našao u arhivi).
(Ne)postojeća pisma
Pisat ću ti pisma koja ne postoje
Nevidljivom tintom
Ona koja nećeš vidjeti
A znati ćeš da su tu
Riječi najdraže
Biti će svuda
U zrcalu