Evo jedan tekst iz vremena kada sam i sam bio sudionik pokušaja mijenjanja ovoga društva.
Očito smo ja i društvo oko mene previše računali na svoje snage,
kolikogod se kleli u Onoga po kome sve jest, i o kome sve ovisi.
Vjerujem da g. Zoran Vukman neće zamjeriti na ovom prepisivanju.
Datum 08.12.2011.
Bezbroj puta smo čuli frazu kako su katolici u ovoj zemlji osamdesetpostotna većina. Kad je ponavljaju neki katolici kao činjenicu na koju bi se trebali pozivati, nisu svjesni da izriču osudu samim katolicima. Jer ako si apsolutna većina, a domovina ti je u blatu nemorala, onda moraš biti najodgovorniji. Ili si zakazao, ili brojke govore nešto drugo: da su katolici samo prividna većina, a zapravo su manjina. Nije to opravdanje, niti izmicanje odgovornosti. Nije sam katolicizam promašaj, nego to što mnogi koji se tako deklariraju ne žive svoju vjeru kao nešto sudbonosno i stvarno. Zato je bolje šutjeti i ne hvaliti se da smo većina, jer ako nam je to jedini argument, onda samo pokazujemo svoju nemoć!
Ima još jedna zamka u koju upadaju oni koji se pozivaju na statističku premoć. Daju samoj statistici previše značaja. Jedan čovjek sa svojim uvjerenjem nije stvar ni postotka ni promila. On je jedan i jedinstven. Bogu je bio dovoljan jedan čovjek da pokrene nešto. Ne da bi svoju subraću omalovažio, nego da bi ih kao pojedinac pokrenuo. Statistički, nikada ni u jednom vremenu i epohi, ni u jednoj vjeri i društvu, nisu bili u većini ljudi posve okrenuti Bogu, što ne znači da ne bi mogli biti. No ljudska je narav takva i povijest čovječanstva je povijest nesreće i grijeha, pa su uvijek bili potrebni pojedinci ili više njih naročita duha da pokrenu svoju braću na nešto Božje i veliko. Povijest spasenja čine veliki ljudi, veliki proroci, patrijarsi i pravednici. Po njima se i narodi diče, po njima su i narodi hodali Božjom stazom. Kad bi statistički gledali, ne samo koliko je iskrenih vjernika u jednom selu i gradu nego i u narodu, loše bi se proveli. I Abrahamu bi s Jahvom bilo teško „pregovarati" da mu u bilo kojem današnjem gradu nađe ne deset, nego i jednoga pravednika! Zato statistika u povijesti spasenja ne vrijedi ništa. Ona o nama, zapravo, ništa ne govori, osim da je masa uvijek masa, zavodljiva na putu kroz pustinju, povodljiva i nestalna, da narod treba voditi i odgajati.
Protekli su izbori pokazali kako katolici još uvijek nisu svjesni da su duhovno, i po svom društvenom statusu, i po tretmanu, medija i svijeta, debela manjina koja se tješi da ima iza sebe većinu od osamdeset posto! Kakvo samozavaravanje! A kad se jedan nađe na čistini, udaren od svih legija „otvorenog društva", ismijan od medija, odbačen na poslu, pritisnut križem, onda odjednom počne spoznavati vlastitu samoću, kao da se nalazi usred nekog zatamnjenog svijeta gdje sunce grije samo one koji ustaju protiv Boga, a one Božje njihova preplašena i malobrojna subraća tek hrabre u hodnicima katakombi. Prihvatimo križ da smo znak osporavani svaki put kad svjedočimo Krista, i da je bez prstohvata soli jelo bljutavo. Pa budimo za Hrvatsku barem taj prstohvat soli...nanovo probuđeni i obnovljeni.
Autoru možete pisati na zoran.vukman@yahoo.com
Post je objavljen 12.09.2014. u 10:19 sati.