Marketing
Južna skupina I. dio
Malo na Veliku Kapelu. Tek toliko, na kratko.
Mrkopalj, Tuk, pa na Matić poljanu. Već je bilo kasno poslijepodne kad smo malo zastali da skuhamo čaj i protegnemo se nakon dugog sjedenja u autu.
Matić poljana je bila prohladna. Odmah sam morao staviti prsluk.
Dok se čaj kuha u gepeku malo sam prošetao uokolo…
… i odmah susreo starog znanaca!
Vilino sito, rijetka ptica u našim krajevima, ali ovdje je pretpostavljam ima ipak više.
Par pogleda na veličanstveni spomenik smrznutim partizanima.
Čaj je skuhan i popijen, bučnica dobrim dijelom pojedena, pelinkovac je već tradicionalno počeo kružiti i tako smo otišli dalje u smjeru Ratkovog skloništa dokle se već moglo s autom.
A kad smo počeli polusatni pješački uspon prema samom skloništu već je padao mrak.
Do Ratkovog skloništa stigli smo pod svjetlom baterijskih svjetiljki.
U Ratkovom skloništu nasreću nije bilo nikoga, navodno se tijekom proteklih godina to mjesto počelo koristiti za raskalašene ne-planinarske zabave, pa se zato govori i o tome kako to više neće biti moći biti otvoreno sklonište u sadašnjem obimu. Nadam se ipak da do toga neće (morati) doći.
Kako sam ujutro toga dana vrlo rano ustao prohtjelo mi se na par trenutaka prileći prije večere, što su zlobnici iskoristili kao priliku za ovu čudnu fotografiju.
Unutrašnjost skloništa je bila sasvim uredna i mi smo se pobrinuli da takva i ostane nakon našeg boravka.
U međuvremenu za stolom već počinje večera pod svijećama.
Tijekom noći vani pljušti kiša, pitamo se da li će sutradan uopće biti moguće obići Južnu skupinu Samarskih stijena.
Ali sutrašnji dan je bio savršeno povoljan, bez vrućine, sa ugodnim povjetarcem.
Ratkovo sklonište ujutro!¨
Standardno lunjanje i pentranje po kršu, ne znam što još reći, koga to ne zanima nikakav moj popratni komentar neće mu pomoći :-P
Malo kroz tunel u kojem je bila takva strašna promaja da me do kosti propuhalo!
Pa malo na Dvorac
Pa u Dolinu Mira
Pak sim pak tam
I put nas nanosi na Južni vrh!
Odavde se vidi daleko.
Čak se i do morja :-S
Ali naš pogled je usmjeren prema Amfiteatru
Sve bliže smo Amfiteatru
Gledamo Amfiteatar na dohvat ruke.
Kad iznenada- runolist!
Opasno cool :-))
Dolje u Amfiteatar!
I tako odlazimo u to grotlo koje se nekako nametnulo u fokus cijele ove šetnjice.
Lako je ući (zapravo nije) ali izlazak iz Amfiteatra je tek prava avantura :-)
Ima dosta zahtjevnih i vrlo opasanih penjačkih detalja. O tome nešto više u sljedećem nastavku.
Post je objavljen 27.08.2014. u 22:46 sati.