U zadnje vrijeme se sve više prisjećam mladih dana..nije da sam star, tek mi je 25, ali ono, osjećam se kao da sam proživio već 50god. Puno toga mi se izdogađalo u životu, i lijepih i loših stvari, vjerojatno kao i svakome od nas. Počevši od prve ljubavi, prve tuče, prvog okršaja s policijom isl. Jedno od najljepših iskustava koje sam doživio je koncert legendarne grupe BON JOVI..oni su za mene carevi, čak imam i njihov logo istetoviran. Takve stvari se ne zaboravljaju...ali ima i onih drugih stvari koje počnu loše, krenu nabolje i nakon par godina čovjek poželi da se sve ponovi.
Jedna od tih stvar mi se dogodila kad sam imao 16. Ubio mi se prijatelj i završio sam u tzv. Kuksi, tj. psihijatirskoj bolnici za mlade Kukuljevićeva11. Prvih dana u toj ustanovi mi je bilo užasno. Nikog nisam poznavao, zatvorili su me u akutnu sobu s dosta problematičnim klincima,tj.baš bolesnima koji ni govoriti nisu mogli. Jadna djeca.. Bio sam izgubljen, samo sam htio ići kući, ali pošto sam potpisao da želim na liječenje to nije bilo moguće. Kako su dani prolazili, bilo mi je lakše. Premjestili su me u drugu sobu..e tu je bila ekipa, doslovno. Počelo mi se sviđati u toj zgradi. Hmm, tu sam se čak i zaljubio. Nikad neću zaboraviti kad su mi počeli davati terapiju. Inače smo u zahodu pušili pljuge. Nakon prve terapije došao sam zapaliti totalno drogiran, nisam mogao govoriti. Naopako sam stavio cigaretu u usta, heh. Neću sad imenovati nikoga, ali bila nas je ekipa od desetak osoba koji smo se stalno držali zajedno i bilo je ludo..pa bili smo u ludnici :) To vrijeme provedeno u Kuksi mi je vjerojatno bilo najljepše doba života i na neki način odredilo moj život. Žao mi je samo što i dalje nismo ostali u kontaktu. Ostao sam u kontaktu sa svega dvije osobe, no i za ostale tu i tamo čujem...sjećanja iz Kukse su mi nakljepša iako od onda nosim etiketu luđaka. Družili smo se, slušali muziku, zabavljali i liječenje na kraju nije ispalo nimalo traumatično. Prvih nekoliko dana nakon što sam izašao se nikako nisam mogao prilagoditi na okolinu. Tresao sam se i u nekoliko navrata sam zvao bolnicu i rekao da želim natrag. Idućih godinu dana sam iđao na grupnu terapiju....ta prokleta Kuksa mi je zauvijek ostala u srcu i nekad mi dođe da se rasplačem kad se sjetim tih vremena...ima osoba koje bih htio ponovno vidjeti i onako dobro izgrliti...sva sreća šta uvijek imamo uspomene :)))))
Post je objavljen 23.08.2014. u 00:06 sati.