Marketing
Moje vjenčanje - dio prvi
Večer prije vjenčanja kitili smo šator u dvorištu. Ogradu nismo mogli jer su prognozirali kišu i vjetar za tu noć.
Dakle, bio je petak, 13. lipnja, i bilo je baš savršeno večer. Moje sudjelovanje u kićenju se sastojalo u zapovijedanju i sugeriranju (ma nisam bila strašna), jer sam to poslije podne bila na manikuri. Eto, mogu reći da su mama, tetke, strina, sestre, sestrične, susjeda i sestrin dečko odradili odličan posao. Bilo je tu i klope, i glazbe, i pića. Volim što imam mnogobrojnu obitelj.
Te večeri sam otišla u krevet malo iza 23 sata i nisam mogla zaspati od uzbuđenja. Na kraju sam ih sve čula kad su odlazili. Zaspala sam u neko doba, a oko 3 me probudila kiša i grmljavina. I onda opet nisam mogla zaspati. Baš kad se želiš naspavati kako treba, nema šanse. Nekako sam opet zaspala, ali sve u svemu jako malo sati sna. Baš me zanima je li tako svim mladenkama. Ne bih nikad za sebe rekla da ću biti toliko uzbuđena.
Ovo je fotka odmah poslije jutarnjeg tuširanja:
U 8 sam išla na frizuru u frizerski salon "Antonio" u Bjelovaru. Ne znam da li sam pisala o drugoj probnoj frizuri koja je bila odlična nakon one prve u drugom salonu koja nije bila dobra, ali Antonio zna svoj posao i ovim putem pohvaljujem i zahvaljujem. Frizura je ispala savršeno. Naravno, tata me dovezao u salon, ode on, ja sjednem na stolac i skužim da sam zaboravila kopčice za kosu. Brzo sam zvala tatu da mi ih donese i objašnjavala koje su to (svi ženski članovi obitelji su bili negdje po frizurama pa je zadatak dopao tatu).
Ovo je slikica frizure već dosta kasno tijekom noći, pa je možda i ispuzio koji pramen, ali čini se da nemam neku od ranije.
Doma sam stigla nešto pojesti, pa išla u 11 na šminkanje. Kako se inače ne šminkam nisam ni sad htjela puno šminke niti umjetne trepavice. Ne znam kakav je bio finalni produkt, jer sam si neobična našminkana, a svi su mi govorili da sam lijepa, ali što će reći mladenki na dan vjenčanja !? Prosudite sami:
Oko pola 12 je već krenula dolaziti moja vojska rodbine. Kad imaš toliko divnih ljudi da ti čuvaju leđa, ništa ne može poći po zlu. Bar ne velikom zlu.
Stigla je i kuma iz Zagreba.
Oko 13 i 15 su trebali stići snimatelj i fotografkinja. Kad ono 13 i 45, a od njih ni traga ni glasa...
Post je objavljen 08.08.2014. u 18:00 sati.